Ilirik | Mladen Blažević

NA ČELU KOLONE

– Došao malo kod nas na čelo da vidiš kud idemo?

– Malo da protegnem noge. Koliko još do Metuluma?

Kruma je jedinog u koloni zanimalo gdje se sada nalaze.

– Prošli smo ga. Bio je s desne strane. Tamo je negdje iza onih brda. Ali nema tamo više ništa. Ruševina. Nekad je bio pravi grad.

Dalije je, ne gledajući pokazao rukom i nastavio nišaniti put između ušiju svog magarca.

– Sad ćemo, kad pređemo rijeku, malo prema jugu. A onda… ti ideš u Rubanj?

Dalije nije pričekao Krumovo klimanje glavom.

– Ti si brzo, sutra si tamo. A mi, ima da nam se dok dođemo guzice pretvore u suhe šljive.

– Sutra? Kad? Pred noć?

– Ako ne budeš opet morao plivati na idućoj skeli, tamo smo i prije.

Krum nije morao plivati. Kad ih je skela prebacila na drugu stranu, odnekud se kraj njih stvorila grupica legionara i započela razgovor s dekurionom kao da su susreli stare prijatelje.

– Kako se vojska drži zajedno. A? Si vidio? Ko da su im majke muzle u istom toru.

Dalije je želio nadoknaditi dane šutnje potičući Kruma na razgovor.

– A neka ih, ne bi se s njima mijenjao. Znam koji je to život. Otac mi je ko centurion otišao u penziju, a… on je jedan od sto… Od onih što su s njim započeli većina je ostavila kosti prateći Oktavijana. Do kraja života je vukao nogu zbog nekog Japoda koji ga je probio sulicom.

– Otac ti je izvuko penziju? I gdje se skrasio?

– U Tarsatiki… U blizini Tarsatike. Po dana hoda. Lijepa uvala obrasla u lovor.

– A jel? Mazile te robinje?

– Nije to… Otac je bio strog. Dobro, mene jesu bio sam mali. Al dok se otac nije razbolio brat je… Njega nije mazio. Sad je i on centurion, negdje na jugu. Bio je u Galiji… Zaslužio tamo Coronu muralis, brončani vijenac, mjesto u gardi i rupu u ramenu.

– Opa… brat ti je… Previše ste vi tamo mirisali te lovorike. Moraš bit malo lud… Svojom glavom prvi preko zida, a ne znaš koja te galska njuška čeka s toljagom. Ne bi ja… za ne znam kakav vijenac.

– Ne bi ni ja.

E Kavrane, da ti znaš gdje sam ja sad, ili da ja znam gdje si ti. Da onom Versusu… A ne bi mogao ništa. Ona hrpa loja ima nekog svog tribuna. Jednog dana možda, ako Kavrana ikad više vidim… A ako i… Možda mi oprosti što sam prokockao kuću. A možda je sad drugi čovjek.