Ilirik | Mladen Blažević

BRAT

Krumu se učinilo da je u jednom trenutku vidio bradatu glavu Nubijca koju je pokušao zaboraviti još u Akvileji, ali gužva oko svetišta odnosila je i donosila nove ljude kao da kroz dolinu teče nabujala rijeka umjesto stajaće vode jezera. Bio je treći dan svetkovine i gužva je bila na vrhuncu. Stajao je s Ulijom iza klupe na kojoj su bile izložene brončane kopče i staklene rimske čaše.

Ni Nubijac nije toliko uporan da bi me ovdje pronašao. Bit će neko njemu sličan.

Nekoliko klupa dalje sjedila su dva pijana Breuka i pjevali.

Mala crna s broncom oko vrata
Kupit ću ti fibulu od zlata
Mala crna zalegla na sijeno
Dat ću ja njoj što je njojzi njeno
Kazat ću joj šta košulja skriva
Ispod platna aždaja je živa
Malu crnu pratit ću u šumu
Da joj mrsim po njenome runu
Mala crna nabrala vrganja
Pa je sjela na mojega panja

Do Krumove klupe došetao je Barbin češkajući bradu. Krum se pitao zašto taj čovjek uvijek hoda sam. Pravi poglavari uvijek su okruženi sklonim pristalicama, savjetnicima ili barem priguzima koji nešto žele ušićariti.

– Krume, jel znaš ti koji je taj novi general u Segestiki? Neki Manije Enije. Kažu da je Kolapijan porijeklom.

– Manije Enije? Ne, nikad čuo.

– Da je sin nekog veterana odavde. Odrastao negdje valjda… blizu Tarsatike. Zovu ga i Kavran. Tako su se zvali neki naši djedovi. Starin…

– Kavran kažeš? Jesi reko Kavran?

– Kavran, da. Znaš ga?

– Znam ga…

Krum je prvo pustio mislima da Kavrana poslože u sliku. Pitao se kako sad izgleda, ili bolje, kako izgleda Manije Enije?

– Zapravo znam Kavrana, ali Manija Enija nisam još upoznao. Iako mi je brat.

– Brat! Od nekog strica?

– Ne, rođeni. Ima samo mene i ja njega.

– Brat ti je Manije Enije zapovjednik garnizona u Segestiki?

– Jedino ako ima još jedan rimski časnik kojeg zovu Kavran… I da je sin veterana koji se ovdje rodio i penziju proveo u okolici Tarsatike.

Dvojica Breuka su, sad bili još glasniji, a prolaznici su njihovu klupu počeli zaobilaziti u širokom luku.

Rim je nama uzimao blago
Hranu, žito kako njemu drago
Baton zvao, podigli se ljudi
Da Rimljanu naše selo sudi
Nećeš više ni uz konjanike
Kada sretneš naše kopljanike
Naše selo rodilo junaka
Rim se boji bježi od seljaka
Vojsku dižu jači bi da budu
Bijedni bili naić će na rudu.