Ilirik | Mladen Blažević

VOJNA TAJNA

Velej Peterkul je žustro prelistao cijeli rukopis pročitavši naslove i prvih nekoliko rečenica svakog članka. Anije Bibul se nadao da noći koje je proveo uz lojanice nisu bile uzaludne.

– Mhm… mhm… dobro si ti to napisao! Bit će dovoljno kad se priključi mojoj kronici. Ovo ostaje za mene i Tiberija. Proslijedit ću mu kad pročitam. A ti se sad uhvati pa sve to napiši još jednom, ali ovaj put ne kako izgleda, nego kako treba da izgleda. Je li ti jasno? Dobro si iskoristio moje zapise, ali previše činjenica imaš.

– Nije, mislim… nije mi jasno.

– Evo dat ću ti primjer… odmah tu na početku, evo u ovoj rečenici treba pisati dvijesto tisuća pješaka i devet tisuća konjanika. Sad jasno? Vidiš koliko si ti napisao?

– Napisao sam koliko ih je bilo.

– Koga zanima koliko ih je bilo! Je li treba da Augustu i Senatu pokažemo kako smo četiri godine… Ej, četri godine, po močvarama i brdima ganjali pedeset tisuća ovčara sa ženama i djecom? I to s ovakvom vojskom. Jesi sad shvatio? U Rimu su dok se Tiberije nije spustio sa sjevera u vojsku ponovno dizali veterane, građanima plijenili robove, srebrom plaćali protuhe da ih unovače. Ko će opravdati te troškove? Čim napišeš pravo meni! Nikome pokazati ni slovo dok ja ne odobrim! I ne moraš ovako opširno, možeš malo sažeti.

– Velej, mogu li…

– E, izostavi ono kako pripravljaju lijekove i gdje su rudnici zlata, srebra, soli… Sve rudnike izbaci. To je vojna tajna! Napiši nešto drugo. Ne znam, kakve marame nose žene, kako se oblače, kosu kako nose, imaju li velike guzice… Razumiješ? I treba ovome svemu bolji kraj. Završava nekako jadno. Otužno. Imaš pad Nezakcija. Naći ćeš to. Nezakcij je pao pred stosedamdest godina, tako nešto.

– Znam taj zapis.

– Znaš kraj? E to je dobar kraj! Muški si režu trbuhe, a žene s djecom u naručju skaču s bedema u vatru da ne padnu našima u ruke. Razumiješ? Nema veličanstvene pobjede ako nemaš dostojnog i hrabrog neprijatelja. Dio kad se Baton predaje je dobar. Samo to kad se preda začini nekom rečenicom. Recimo… ne znam… evo, da ocrnimo Mesalu. August sprema Tiberija za nasljednika, ali Mesala mu je ipak zet. Nije ga loše proglasiti krivcem za ovaj rat. Ipak je on bio namjesnik Ilirika kad je sve počelo. Zapiši da je Baton ovako rekao kad se predao: „Digli smo se u rat jer ste vukove postavili da čuvaju ovce.“ Dobro da je pošteđen. Ako ga predstavimo čestitim i dostojanstvenim vrijedit će više kad ga budemo pokazivali kao trofej u Rimu.

– Zapisat ću Velej. Mogu li ipak dobiti ovaj rukopis preko noći? Da mi pomogne napisati novi.

– Ne možeš.

Anije Bibul otišao je iz šatora umorniji nego sinoć kad je prije nego se mjesec podigao iznad šume otišao spavati sretan što je napokon napisao sedamdeset papira. A sad sve ponovno. Znao je da se Veleju Peterkulu rijetko suprostavljaju i oni njegova položaja.