Ilirik | Mladen Blažević

OVDJE ĆE UVIJEK NEDOSTAJATI MUŠKIH

Do proljeća Krum je uhvatio vepra, divlju krmaču i dvije srne iznenadivši Marasa, svoju družinu i samoga sebe. Opravdao je tako njihov smještaj u naselju, a i sam se počastio pečenom divljači, kuhanim želucem, hladetinom i ostalim mesnim jelima. Ali duge kiše su bile sve rijeđe, a počele su ih smjenjivati kratke i izdašne koje smoče na brzinu, pa pobjegnu pred burom. Bilo je vrijeme da se krene. Ali kud? Vijesti koje su stizale govorile su da je put na sjeveroistok uz obalu bolje izbjegavati. Baton je navodno krenuo prema obali spremajući se u još jednu pljačku zaleđa rimskih gradova. Put koji se nudio bio je dugački obilazak najprije ravno prema sjeveru, a potom skretanje na zapad kloneći se naseljenih mjesta. Osim toga, Kruma je privlačilo što bi tim putom mogao još jednom vidjeti dolinu s toplim izvorom u blizini rudnika srebra, ili svjetlucavog kamenja. Rastegnut između želje da vidi Uliju i sina i želje da ne sretne Batona, Bastiju, ili njihove straže, Krum je još jednom odlučio plutati niz maticu. Anije Bibul i Garo željeli su na sjever i bilo je lako uvjeriti sebe da je to najbolje. Ukoliko se radi o lošem odabiru oni će biti krivi. Često je razmišljao zašto se nikad ne suprostavi.

Jel ja to opet bježim? Bježao sam iz Tarsatike u Akvileju, iz Akvileje u Rubanj, iz Rubnja… od Jelinog pobačaja, od Bastije, Batona… ovoga onoga. Šta sad? Od čega sad bježim? Od toga šta me čeka u Rubnju? Ili gdje su sad? Negdje u brdima. Jel od njih? Reci Krume? Od Ulije i sina, od sebe s Jelom, bez Jele… Od sebe, da. Ko ne bi bježao od sebe takvoga.

Krum je hodajući prema mjestu za obavljanje nužde primjetio Marasa koji je nuždu upravo obavio i išao mu u susret.

– Maras, čuo si da sutra odlazimo?

– Čuo sam. Valjda bi se javili. Ne bi otišli ko psi lutalice. Dođite ujutro. Pripremili smo vam nešto žita, loja i suhog mesa. Za put.

– Doćemo se pozdravit. Maras, dobar si čovjek. Nadam se da će vam se muški uskoro vratit.

Krumu se učinilo da su se Marasu ovlažile oči.

– Teško će se neko vratit. Nekolicina je otišla s Batonom svojevoljno. Ostale je pokupio Mesala u legionare. Kasnije sam čuo da je četu naših momaka Mesala gurnuo naprijed. Baton ih je posjeko do zadnjega. Ako je netko od naših s Batonom još živ neće dobro završit. Ne može ovo dobro završit za bunđije. Tako da… muških lovaca će ovdje nedostajati i poslije rata.

Maras se sada smješkao.

– Ajde, vidimo se ujutro.