Ilirik | Mladen Blažević

KOD PRCINIH

Kad je Krum pomaknuo kožu na ulazu i u blatnjaru pustio jutarnje vidilo, ispred ulaza je već stajao Prunin brat Dane kao da je tako proveo cijelu noć.

– Ej ti, uranio si.

– Došao sam te povesti kod Prcinih.

– Sestra te poslala? Čekaj da se istresem i nešto pojedem.

– Rekla je da odmah krenemo, kasnije muški odu u stanove kod stoke, ili u lov.

– Ja moram ujutro nešto pojest. Ona neće s nama?

– Rekla je da ćeš zakasniti.

– U jebemu stado i kašnjenju!

Krum se brzo pomokrio i odlomio komad pogače za po putu. Kad su stigli pred kuću Prcinih u njoj su bile samo žene i ženska djeca. Najstarija među njima, sijeda starica bez prednjih zuba rekla mu je da će muški doći pred večer, osim njenog Trojana, koji s najstarijim unukom nekad odluta i po nekoliko dana.

– Dođi kad sunce zacrveni sinko, natjerat će ih glad. Inače bi noćivali u šumi.

Krum je dan proveo lijenčareći i ponovno krenuo prema Prcinima kad je sunce već zajašilo na Gvozdenu goru. Dječja zasjeda ga je dočekala na putu kod zadnjeg zavoja prije kuće Prcinih. Djevojčice i dječaci okružili su ga kao kokoši kad im baciš mušičavo žito i istovremeno ga obasuli pitanjima.

– Ti si Krum… jel?

– Ti si isto Prco?

– Jel imaš kopči?

– A kakva je ovo košulja?

– To je tunika Beljane ti samo znaš za ovce.

– Mogu vidjet nož? E… vidi kakvu dršku ima.

– Ima moj otac bolji nož.

Krum je odlučio pokazati dobru volju za razgovor. Kao trgovac dobro je znao da preko djece lako možeš steći žensko povjerenje, a za stvari kojima je on trgovao, izuzev noževa, odabir pri kupnji najčešće su činile žene.

– Polako, polako, ti si pitao za nož? Evo pogledaj ga. Imam ja i kopči… A? Jel ti se sviđa kopča, a malena?

– Mogu vidjet ovu?

– Vidjet ćeš unutra. Ako ti majka dozvoli. Pitaj majku kad dođemo. Dečki, vama mogu pokazat i brus za noževe, sve je tu u torbi.

Muški su ga pred kućom dočekali srdačno, grleći ga jedan po jedan i Krum nije znao dočekuju li tako svakog gosta ili samo rođake i je li tome možda zaslužna medovina koje su se nasrkali kroz dan noseći sa sobom pune mijehove. Kako je starica i nagovijestila, nedostajao je samo stari Trojan i njegov najstariji unuk Juro. Svi su posjedali u nekoliko redova oko ognjišta na zašivena ovčija krzna ispunjena slamom. Ostale su stajati samo dvije novopridošle snahe. Kruma su posjeli u sredinu. S desne strane do njega sjela je bezuba starica Olja, a s lijeve Vurda, najstariji sin. Ostali su čini se sjedali kako su stigli. Kuća je bila dovoljno prostrana da primi toliku porodicu, a suho usoljeno meso koje je visjelo kraj ognjišta govorilo je da se u ovoj kući unatoč brojnosti ne oskudjeva s hranom. Snahe su svakome u ruku podijelile komad pečenog ovčijeg mesa, a mijeh s medovinom išao je u krug i pili su iz njega i muškarci i žene i starija djeca. Čini se da su Prcini o njemu znali više nego je pretpostavljao, a zanimalo ih je kako izgleda život u rimskim gradovima i kako izgleda tržnica u Akvileji. Nakon što je medovina pojačala glasove kraj ognjišta, srednji sin Vučina, počeo je prepričavati porodične dogodovštine ne štedeći pritom nikoga u kući, pa ni odsutnog starog Trojana.

– Stari je još uvijek najveći Prco od svih nas. Evo, nema tome… jesenas. Jel?

Pogledao je prema staroj Olji da mu potvrdi je li se to dogodilo prije protekle zime.

– Stari je Trojan došao kući navečer gol, samo u opancima… he, he… Dok je iza kuće na slami prčio staru Tuljinu, smiraj pokojnom Tulji u Rajevini, unuci Tuljinih su Trojanu sakrili košulju i ogrtač. E, a ko ga tjerao da se skine. Da se ne uznoji valjda. Nije on to ni vidio. E, kad je obavio posao, a nigdje košulje i ogrtača. Gleda on šta će obuć… I stara Tuljina, koza stara… he, he… otišla u kuću i smijala mu se s djecom. Stari je onako gol psovao i djecu i Tuljinu i… Ništa. Šta će? Došla večer, zahladilo. Di će od sramote, on svojoj kući. A uspravio se, onako, hodao onako, ponosno ko da ništa nije…

Vučina je oponašao Trojana uspravivši bradu i čelo kraj ognjišta da je umalo udario glavom u veprovu butinu koja je visjela sa stropa.

– I stane Trojan gol pred staru Olju… Jel tako bilo?

Tražio je potvrdu priče od Olje kojoj su suze tekle od smijeha pa je jedva kimnula glavom.

– Stao gol pred Olju i pita… Olja, di je ona moja stara košulja? A Olja njemu… he,he… stara si lisica babo… Olja njemu… a što će ti Trojane? Ko da ne vidi… he, he… ko da ne vidi da se ovome jaja tresu od studeni.

I pas je vani počeo lajati zbog smijeha u kolibi…

Kad se Krum podizao da krene prema kući, Vurda ga prisno zagrli.

– Naći ćemo mi tebi nešto. Ima jedna mala kod Zdjelara… mmc… ja bi je rado mrkno, al vidi kako gleda ova moja? Ko sova.

Vurda je smijući se kažiprstima i palčevima napravio kolute oko očiju imitirajući noćnu pticu.

– Ne treba njemu, ima kući ženu. Vidjela sam je ja, ženska ljepša od male Zdjelaruše.

Vurdina žena je smijući se progovorila prvi put ove večeri pustivši ljubomori samo da naglasi ono Zdjelaruša. Ženski dio je očito bio bolje obaviješten o tome s kime Krum dijeli slamu.

– Dovedi je idući put! Jadna sama. I ti si od onih što skrivaju ženu u kući?

Vurda je zbog medovine pričao preglasno.

– Nisam, dovest ću je. Nisam ja znao kako se to kod vas… kako je red.

Tek pri povratku kući sjetio se da zavežljaj u torbi koji je ponio zbog trgovine nije ni razvezao da pokaže. Čak je i požalio što staroj Olji nije poklonio jednu kopču.