Ilirik | Mladen Blažević

POTPIS NA TRBUHU

Malena kolona sporo je napredovala kroz šumu. Bukve i grabovi su se takmičili koji će svoje osušene sjemenke prebaciti s druge strane puta. Starac na čelu kolone okretao je glavu naizmjence lijevo i desno, prebirući pogledom po grabovom i bukovom granju. Radio je to s razlogom. Doprle su do njega priče o Bastijinoj hordi, koja je na ovom putu presrela nekoliko karavana. Pomislio je da bi sada bilo zgodno imati oči sa strane, kao njegov magarac. Okrenuo se da pogleda svoju kolonu.

Jadno. Tri starca stariji od mene, ona dva trgovca, četiri momka u pratnji, a… izgledaju kao… Ne bi zaklali ni ovcu i… dvije žene. Dobro, ona ženetina može nosit trojicu na leđima, ali… Smilujte nam se bogovi!

– Ugh… kkhhkkhh…

Mladić iz pratnje je zastao ukočenog pogleda iza starčeva uha. Grčevito je rukama pokušavao nešto pokazati dok mu je strijela virila iz grla. Pera na kraju strijele micala su se gore dolje u ritmu disanja i izgledala poput ptičice koja traži mjesto za slijetanje. Iz mladićevih usta je uz nerazumljivi uzvik izletjela krv, pljusnuvši na prašnjavi put. Okrenuvši se prema mjestu od kud je naišla strijela, starac je gledao kako mu se približava nekoliko podignutih mačeva na konjima. Strijele više nije vidio. Da je imao vremena za slušanje, mogao je čuti kako iza njega zuje i zabadaju se u meso. Pognuo je glavu među koljena skupivši se na kolima, kao da će to što ih je snašlo, možda proći ukoliko ne bude gledao. Kako više nije gledao, mogao je čuti kako ona ženetina psuje i nečim zamahuje oko sebe. Čuo je psovke i jauke glasova koje nije prepoznavao, a onda su i njene psovke zamrle uz glasan jauk. Kad je zatvorenih očiju podigao glavu, iza njega su još samo cvilili ženski glasovi. Otvorivši oči, pred sobom je ugledao koščatog bradonju s kapom ispletenog prstenja. Pogled mu je istovremeno zbrajao plijen u amforama i kovčezima, procjenjivao ljepotu u zaplakanim ženskim licima i prezirao starčev preplašeni pogled.

– Toliko godina… Već si se stari trebao pripremit za rajevinu.

Starac je ponovno posrnuo pogledom pod magarčevu stražnjicu. Osjetio je kako se bradonja približava i kako mu oči šaraju po njegovu licu. Kad je ponovno podigao pogled zagledao mu se prkosno ravno u oči. Bradonja je na trenutak zaustavio svoj nemirni pogled.

– E stari, sad si čovjek… Sad možeš na put.

Zario mu je duboko svoj nož u trbuh i potpisao se uvježbanim potezom zgloba u utrobi.