Ilirik | Mladen Blažević

ZIVKA

Utvrđenje na vrhu brežuljka koji je dominirao dolinom stanovnici Rubnja već dugo su koristili samo u posebnim prilikama. Bila je to Zivka. Dan koji bi, jednom u godini, odredio Barbin, najčešće pred sam Velji dan. Bila je to muška svečanost, zapravo, Barbinovim pozivom i zauzimanjem svog mjesta na bedemu dječaci su postajali muškarci, spremni za borbu i spremni za ženidbu. Tog bi dana još za mraka svi pozvani stajali na bedemu i gledali u dolinu pod sobom. U rukama bi držali svoje oružje, koje su odabrali još kao dječaci i zbijali šale.

– Ćurda! Ej! Baci to iz ruku… Taj tvoj mač je za dječake. Imam ti ja jedan… da se igraš s njim. Topao… malo tup da se ne ozljediš. Al mogu ti ga naoštrit u tvojoj guzici… he, he, he…

– Zabij si ga sam u guzicu! A meni dođi svirat frulu!

– Neću, bole me uši. Jučer mi je tvoja Vilana cijelo popodne svirala u frulu kraj jezera.

– Bolit će te ta dva krnjava zuba što imaš kad te zveknem!

– Ajde prestanite vas dvojica. Barbin se sprema govoriti!

– Neka govori.

Barbin je odlučio uozbiljiti jutro.

– Šuti! Ćurda… Musane! Bacit ću vas za zida, prsnuće vam glave ko vrčevi.

Gledao je prema svojoj vojsci i odmjeravao s kim bi se usudio zajedno krenuti u bitku bez straha da mu okrene leđa. Počeo je polako govoriti kao da prvo želi zagrijati glasnice i riječi su jedva plazile po bedemu zbog straha od visine.

– Ovo danas nije obična Zivka. Mislim ništa se još nije dogodilo, ali… osim što ćemo primiti malog Garginog među muške… Mali kako se zoveš? E Rajan da Kažem Rajan Gargin danas postaje muško, ali ima još nešto.

Barbin je malo zastao.

– Na jugu i na istoku se neka plemena okupljaju. Stigle su mi vijesti. Očekujem da me uskoro posjete neki ljudi. Ovo vam govorim…

Nekoliko mu se riječi okliznulo i stropoštalo niz bedem.

– Govorim vam jer ne znam što će se uskoro događat. Trebat će mi bistra glava. Ali što god se dogodilo morat ćemo zaboraviti na naše svađe i podmetanja. Ozbiljno vam govorim. Ćorda, ti i Musan možete jebat jedan drugoga kolko oćete, al možda ćete uskoro jedan drugome morat čuvat leđa. Svi ćemo se morat držat jedan drugoga. Tolko za sad. I očekujte skoro novu zivku… Dođi ti sad mali Gargin… e Rajan… dođi da te opalim tim mačem po guzici da postaneš čovjek. Što si se tako umazo okerom, ne idemo još u boj.

Ostali prisutni su stvorili žamor. Stvorila se gužva riječi na bedemu. Tolika gužva da su riječi padale sa zidina i zabijale se u zemlju kao oblutci uz muljevitu obalu jezera.