Ilirik | Mladen Blažević

OKUS TRNJINE

Selo je još spavalo iako je sunce prstima dodirivalo lišće u obližnjoj šumi. Iz nekih se kuća jače dimilo pokazujući koji su ukućani budni. Kruma je selo podsjećalo na Rubanj. Kuće su bile raštrkane po dolini. Nisu bile stisnute unutar bedema. A bedem, koji je opasivao brdo iznad doline, očito nije imao potrebe štititi od neprijatelja već dugi niz godina. Nije znao da li da se spuste u selo, ili da nastave putem po ivici brda koja su okruživala dolinu. Isplatilo bi se spustiti i vidjeti da li se od seljana može nabaviti nešto namirnica, ali to je značajno produžavalo put, a Krum je znao da su u napuštenom gradu izgubili dosta vremena. Bio je ljut što su spavali na otvorenom ne znajući da im se naselje s vodom i svježim namirnicama nalazi tako blizu. Stoga je stao na raskrižju, koje je dvojbu tjeralo da se pretoči u odluku. Na drugoj strani doline koja se još nalazila u sjeni naselje se produžavalo iza brda s bedemom skrivajući se njihovom pogledu. U kući ispod njih izašla je žena, po hodu se činilo starije dobi i napravivši desetak koraka zadigla košulju i čučnula.

– Da sam dolje da ti ga mrknem… mhrk…

Garo je bio spreman iskoristiti svaku priliku.

– Garo, sad si mi pokvario dan. Ima li neka koju ti… čekaj, čekaj… šta je ono?

Krum je pokazivao na drugi kraj doline. Vidjelo se komešanje, a iz kuća su istrčavali ljudi. Iza brda s bedemom kuljao je gusti dim i uskoro je u vidljivi dio doline ujahalo pedesetak konjanika. Do malo prije pospana dolina, pretvorila se u košaru prepunu vriske, jauka, psovki i laveža. Pet rimskih dekurija konjanika raštrkalo se po dolini ne pazeći na raspored. Nisu nailazili na otpor. U dolini su bili samo starci žene i djeca. Konjanici su mačevima ispred sebe sjekli sve što je stajalo na nogama i jašući ulazili u blatnjare slamnatih krovova. Iza njih su se vozila troja kola. Kočijaši bi stali pred kuću, ušli i ukoliko bi pronašli ubacili na kola vrećicu žita. Posljadnja je išla dekurija s bakljama koja je potpaljivala krovove. Dolje ispod putnika gdje su prije gledali ženu dok mokri, sada su gledali kako je siluju trojica legionara. Ubrzo je do njih dojahao dekurion i nešto nerazumljivo vikao pa su se dvojica ustali i uzjahali konje. Dok se treći ustajao žena mu je nešto govorila mašući rukama na što se legionar naglo okrenuo i mačem joj prerezao grkljan. Odjednom je izgledalo da ih je jedan od legionara primjetio i govorio nešto dekurionu pokazujući prema njima. Dekurion je također pogledao. Grupa kraj raskrižja je zajednički pretrnula i dodatno prignula glave češljajući brade travom. Dekurion je gledao kriveći glavu ulijevo i Krum nije znao da li ih doista vidi i procijenjuje da li se isplati penjati se na brdo. Odmahnuo je rukom i okrenuo konja. Otišli su u istom smjeru jednako brzo kako su i došli. Ostavili su za sobom buktinje, dim, razbacana ljudska tijela i plač nekolicine pošteđenih, koji će moći ispričati što se dogodilo. Bibul je, pridigavši se iz trave, gledao u dolinu. Znao je da je ovo što se dolje dogodilo samo dio taktike. Dapače, dio nauka rimske vojske. Ali gledano odavde s razkrižja iznad doline ostavljalo je okus u ustima kao da si žvakao trninu bez da si sačekao da je oprlji mraz.