Ilirik | Mladen Blažević

BATON PROTIV BATONA

Baton Dezidijat je dobro provjerio što ga očekuje u breučkom logoru. Znao je da će lako preuzeti vojsku od svog pijanog imenjaka. Ali je isto tako znao da ovim ratnicima ne smije okrenuti leđa. Vidjelo im se to na licima. Već su mirisali svoja ognjišta, a u ustima kusali ječemene kaše svojih žena i majki. I mogao si im ti u uši lijevati pjesmice koje bude ponos i tjeraju mišiće da se zatežu, ali duboke bore na čelima ostajale su ravne crte, a oči vidjele previše krvi i bola da bi mogle pokazati uzbuđenje nove nade u pobjedu.

Sad je stajao pred njima kao ovan. I glavu je malo pognuo naprijed, kao da želi pokazati rogove.

– Sudit ćemo mu zajedno kako i pristoji. Ustalom nije izdao samo savez. Izdao je i vas. I još predao Pinesa našem neprijatelju. Jesu li tu svi vođe rodova. Sazovite vijeće da to obavimo.

Vijeće je već bilo tu. Vođe rodova su stajali ispred njega u skoro pravilnom polukrugu. Iz zadnjeg reda čulo se komešanje, a trojica su ispred sebe gurali Batona Breuka. Bio je pijan i jedva je hodao ulazeći u krug teturajući u lijevo i zaustavivši se pred jednim od vođe rodova od kojeg nije mogao očekivati milost. Izgledao je kao da nije svjestan da će mu suditi i gledao zašto su se svi ovi ljudi okupili, a on se ne sjeća da je ikoga zvao. Kad mu se pogled susreo s imenjakom vijeću se činilo kao da se malo trgnuo. Nakosio je glavu i digao kažiprst u zrak kao da će zaprijetiti, ili održati neku lekciju, ali umjesto toga samo je podrignuo.

– Nikad nisi bio neki čovjek, ali vino i medovina su uzeli ono malo što je vrijedilo. Radite s njim što hoćete samo da ga nikad više ne vidim.

– Prereži mu vrat! Neka skiči ko svinja!

Rekao je to Radina, najveći od dvadesetorice u vijeću. Čovjek koji mu je rukama mogao otkinuti glavu. Svojom je rečenicom želio potvrditi položaj nasljednika. Ostali su samo potvrdno kimnuli.