Ilirik | Mladen Blažević

TU JE ŽIVA PROCURILA

Barbin je još dok se brčkao s Manijem Enijem i Krumom u toplom izvoru slutio da to za Rubanj neće dobro završiti, ali nije znao što će se dogoditi, a nije ni slutio da će se početi događati tako brzo. Već nakon nekoliko dana u Rubanj je došla kolona kola u pratnji cijele centurije. Došli su pravo do toplog izvora i u krug oko njega raporedili kola. Tri desetine legionara s tri dekuriona koji su davali ritam najprije su srušili dvije vrbe, a zatim su krenule rušiti višestoljetnu šumu uz desni rub izvora. Dvije su krenule s lopatama i motikama čistiti i produbljavati izvor. Ostatak centurije je započeo sa skidanjem površinskog sloja trave, oko izvora, da bi nastavio s kopanjem sve do sloja zdravice. Do ručka dio šume uz izvor već je bio srušen, kao što je trava u krug bila izglodana i izvor očišćen i izdubljen. Nakon sat vremena odmora drvosječe su nastavile svoj posao, a ostali su lopate i motike zamijenili pijucima, batovima i šticama, te krenuli razbijati stijenu iza izvora. Velike komade koje su uspjeli izlistati ostavljali su sa strane, a krhotine i manje kamenje su bacali na utabanu zemlju oko izvora i nakon gaženja tabali ogromnim drvenim maljevima. Nekolicina očito vještijih kamenoklesača obrađivala je veliko kamenje u kamene ploče pravokutnog oblika i jednake veličine. Ubrzo su dvije dekurije prekinule s klesanjem, te razmjestile kola u red, počele podizati šatore i spremati obrok. Sutra dok se sunce još uspinjalo pola kamene stijene je nestalo, šuma je bila srušena, a pod u širokom krugu oko izvora uglavnom popločan. Ostalo je samo nekoliko rupa gdje su očito predvidjeli postaviti stupove za buduću nadstrešnicu ili krov. No vojska nije stajala. Dio drvosječa je sad, po naredbi dvojice centuriona koji su neprekidno mahali rukama i izdavali naredbe, opkopavao i čupao korijenje, srušenih stabala u blizini izvora, kao i korijenje one dvije vrbe. Druga grupa drvosječa je od srušenih trupaca iz šume tesala grede. Jedna dekurija sa svim praznim kolima i dekurionom otišla je rano ujutro u Sisciju. Kad su se u kasno poslijepodne vratili konstrukcija krova s gredama je već bila postavljena, a nekoliko legionara je zabijalo posljednje letve. Iz Siscije su u kolima dovezli tegule i široka nadstrešnica koja je pokrivala cijeli izvor do večeri je bila u potpunosti pokrivena crijepom. Sutra su se umjesto svijetlo zelene vode izvora crvenile tegule na krovu, a voda se više nije ni vidjela.

* * *

Barbin je s uzvisine ispred svoje kuće gledao prema jezeru dok je Pruna češljala svoju najmlađu kćer.

– Kako ide priča? Vidas je trčao za Živom, a ona mu bježala. Jedino mu ona, nije dala. Djevica trčala, trčala, bježala, a kad se spotakla o Gvozdenu goru pala je ovdje u Rubanj. Jel tako ide? Nisam je čuo od kad sam bio dječak. Kad je pala, Vidas je naskočio ko jarac i probio djevičnjak. Živa procurila i kad se krv iščistila tako nasto topao izvor, ovaj di se kupamo. Jel tako ide priča?

– Malo si je skratio.

– Dobro, ali tako ide priča? Jel pričate djeci još tu priču?

– Pričamo, da.

– A kako ćete u priču utrpat Rimljane koji su Živinoj pički sagradili krov?