Ilirik | Mladen Blažević

SUSRET S BATONOM

Dane je na stjenovitom brdu ispred njih s desne strane puta primjetio gusti bijeli dim. Netko je ložio borovicu.

– Netko loži vatru tamo gore! Možda peče zeca… hi,hi,hi… možda peče zeca… hi… ja se šalim da možda peče zeca.

– Netko obaviještava da dolazimo.

Nastavili su put naizmjence pogledavajući prema vrhu stijene s dimom koji se uzdizao iznad nje i putu ispred njih. Prošli su više od stadija prije nego se iza zavoja pojavila skupina konjanika. Bilo ih je dvadesetak. Polako su ih okružili. Ispred kolone ostao je dugokosi s podšišanom bradom i dugačkim brkovima. Izgledao je kao da su brkovi stariji od njega.

– Kamo putujete?

Krum je pretpostavio da su konjanici dio Batonove straže.

– Tražimo Batona.

Brko ih je odmjeravao letimično pogledavši Garu, pozornije Danu i zaustavivši pogled na Jelinom dječačkom licu.

– Ne izgledate mi ko ratnici.

– Imamo poruku za Batona.

Brkajlija je vratio pogled na Kruma pretraživši ga pogledom kao da sluti kako poruka neće biti izrečena nego uručena.

– Čiju poruku?

– Iz Rubnja.

Krum je procijenio da zapovjedniku straže nije potrebno govoriti o imenima. Dugokosi brko ih je sve još jednom obuhvatio pogledom, kimnuo da ga prate i okrenuo konja krenuvši po putu. Vojni logor je bio veći nego što ga je Krum zamišljao. Smjestio se ispod japodskog naselja i protezao se s obje strane rijeke. Iako nije izgledao poput rimskih s jednakim šatorima podignutim u pravilnim redovima, na prvi se pogled moglo zaključiti gdje se smjestio Baton. Nije njegov šator bio najraskošniji. Bio je napravljen od platna i ovčijih koža kao i ostali, ali bio je smješten na malom uzvišenju i iza leđa je imao okomitu strijenu. Ostali šatori su bili razbacani po dolini, ali su između njih ostavljeni putevi koji su vodili ili prema Batonovu šatoru, ili prema izlazima iz doline. Unatoč prividnoj razbacanosti sve je bilo uređeno da se u vrlo kratkom roku vojska podigne u borbenu spremnost. Pogled na dolinu bio je dojmljiv. Brko je doveo putnike ispred Batonovog šatora, nešto mu rekao i ostao stajati sa strane želeći zadovoljiti svoju znatiželju, ali niski brko koji je sjedio ispred šatora zamotan u krzno dao mu je znak da ode. U društvu Batona sjedili su Klecan, drugi zapovjednik Mile i Bastija s pogledom što trči po dolini. Krum ga je odmah prepoznao kao bradonju kojeg je sreo neposredno prije dolaska u Rubanj.

– Kakvu vi poruku imate za mene? Od koga?

– Iz Rubnja, od Barbina.

Krum je rašio tkaninu pod miškom, zavežljaj stavio na klupu ispred Batona i napravio nekoliko koraka unatrag, kao da se boji Batonovog nezadovoljstva. Baton je razmotao zavežljaj, uhvatio nož i lagano ga potegao, kao da samo želi provjeriti da li je dobro zakovan. Pogledao je prema Bastiji koji nije mogao sakriti samodopadni smiješak. Baton je ponovno zamotao nož.

– Ti si Garo jel?

Baton je pogledao u desno prema Garinom mišjem licu.

– Jesam… ghh, hm… ja sam.

Garo je malo utanjio glasom pa ga je želio ponovno udebljati. Baton je vratio pogled na Kruma.

– Sašij ovo ponovno pod mišku i odnesi Breucima! Ali Pinesu, pazi! Nemoj da moj imenjak dođe do toga. Pinesu! Baton ne treba znati za nož. A ti? Ti si… kako si reko da se zove?

Baton se okrenuo prema Bastiji, pa pogled usmjerio prema Dani.

– Dane.

– E, Dane. Izađi malo naprijed da te vidim! Di gledaš? Mene gledaj! Ti si Prunin brat?

– Ja sam Prunin brat ali… Ja sam brat, ali Pruna ne nosi bradu.

Čini se da ni ovim Baton nije bio iznenađen.

– Ovaj nije za sjeme. Uzmite i njega Pinesu!

Pogledao je Bastiju, Milu, pa Klecana.

– Nije ni za ucjenu.

– Zadrži ga, neka ga imamo!

Klecan se nije slagao s Batonom.

– Ne treba nam. Barbin je, ili nije s nama. Držali mi malog, ili ne.

I Bastija je micao glavom kao pogledom, očito nezadovoljan.

Družina je izašla iz doline posute šatorima i nastavila put prema jugu. Garo je laktom gurnuo Kruma okrenuvši se preko ramena da provjeri da li ih netko prati.

– Ne idemo ravno u Salonu. Krenut ćemo prema istoku. pa ćemo poslije okrenut. Ne znamo ko nas gleda s ovih brda.

– Mislim da Batonu nismo toliko važni, ali… možda imaš pravo.

Krum se namrštio. Put prema istoku vodio je preko planine.