Ilirik | Mladen Blažević

SALONA

Krum se sjećao, kad je kao dijete na plaži ispred kuće, radio brda od pijeska i po njima slagao šarene kamenčiće. Tako je sad s položaja na kojem su se nalazili ispod njih izgledala Salona. Dapače, njene su kuće, stisnuvši se između zidina, izgledale još šarenije. I u Akvileji su kuće imale raličite boje, ali tamo su boje već izblijedile i užurbani stanovnici više su pažnje poklanjali svojim zanatima ili trgovini. Osim toga, Akvileja je često plivala u magli, a ovdje je sunce bistrilo svaki odsjaj i boje su zadirkivale oči. Iako je sunce stajalo još visoko vrata grada su bila zatvorena i Krum se dosjetio da mora rašiti tkaninu gdje je sakrio pečatnjak.

– Od sad samo ja govorim! Vi ostali šutite!

Osim s Kavranom i Ulijom, već dugo nije progovorio ni riječi na svom sjevernjačkom latinskom. Najprije su prelazeći veliki rov prošli, očito pojačane, legionarske straže, a na ulazu otvorivši vrata dočekao ih je dekurion s prezrivim pogledom. Krum je zaključio da je bolje nekog drugog pitati za Anija Bibula. Tržnica je već bila prazna, ali su radile sve krčme u gradu, što zbog povećanog broja ljudi koji su očito tražili zaštitu, što zbog napetosti koja je prethodila mogućoj opsadi. U nekoliko krčmi pitao je za Anija Bibula, ali osim iznenađanih pogleda što netko tako odjeven tečno govori latinski, nije naišao na odgovor. U posljednjoj krčmi pitao je i za cijenu smještaja iako nije namjeravao trošiti novac. Smještaj za četvero i briga oko konja bio bi prevelik izdatak. Zato su se uputili prema luci gdje se, ukoliko gradske vlasti nisu to izričito zabranjivale, negdje sa strane uz obalu rijeke moglo odmoriti, a možda i prespavati. Prošli su kraj tržnice. Nije bilo robova za prodaju. Možda se ovdje nisu ni prodavali. Nego po preporuki, na upit u krčmi. Ionako je zasad odustao od Jeline prodaje. Bilo mu je navečer lijepo kad se mala stisne uz njega.

Uvijek ju mogu prodat. Nek joj malo te sise narastu.

Ušće rijeke bilo je dovoljno široko da ga se pretvori u luku za brodove s plitkim gazom. Pitao se zašto Anije Bibul nije išao s njima, a onda se dosjetio da bi Batonu teško objasnio što Rimljanin radi pred njegovim šatorom.

– Pa on će vjerojatno stići morem. Pa da.

– Ko?

– Čovjek s kojim se trebamo naći.

– A Rimljan. Neka dođe brzo da pobjegnemo. Mislim da će se onaj logor u kojem smo bili ubrzo preseliti tu ispod zidina. A onda, il ćemo bit poklani, ili ćemo ovdje čekati do idućeg proljeća. Čudi me da nisu već stigli.

– Mi smo napravili krug. Ali oni idu redom. Mislim da su se zaustavili preuzeti Ardubu, Andetrij. Salona je slijedeća na redu, ako ne odu prije tamo prijeko.

Krum je pokazao prema Tragurijumu, koji se nazirao s druge strane zaljeva. Ispred njega, negdje na polovici zaljeva, plovilo je dvadesetak brodova, ali činilo se da stoje na mjestu. Čekajući okrenuti prema brdima između dva grada neprekidno su poravnavali raspored.

– Izgleda da i brodovi čekaju kamo će Baton prvo krenuti.

Brodovi su čekali da sunce ubrzano krene nizbrdo, a zatim su se zaputili prema Saloni.

– I vrijeme se mijenja. A noć na moru. Jesi ti kad bio na moru Garo?

– Ih… kolko imam prstiju. Svuda je mene bilo.

– Vidiš to mi nedostaje u Rubnju. More. Al ne ono Akvilejsko blatno, muljevito. Uvala di sam odrastao ti je… Čisto more, plavo. Samo bereš školjke. Sjedneš i umočiš noge, a ribe dođu oko tebe da vide ko je došao.

Krum se pitao zašto prije nego se uvalio u dugove nije pobjegao u svoju uvalu i s Ulijom živio skromnije, ali sad mu se činilo, puno lijepše.

Što mi sad vrijedi. Kad sam izgubio i kuću i… Vidi di sam sad. I di je Ulija i šta ja uopće ovdje radim? Nosim glavu pod miškom zbog nečijih tuđih… E da, svako ima svoje razloge. Ne znam ni što hoće od mene. Kavran, Barbin. Sad i Baton. Odnesi zakovani nož ovamo, daj ga ovome, pa onome. I sad još trebam nekamo vodit tog Bibula. Sve za nekog drugog, jedino ništa za mene.

Kad je sunce zašlo i ostavilo nešto svjetlosti da ne iznenadi odlaskom, brodovi su počeli pristajati. Četiri trireme su pristale privezavši se za mol, a liburne su se vezivale za njih u pravilnim redovima. Iz brodova su izlazili legionari. Između svih njih Bibul je privlačio pogled u svojoj narančastoj tunici.