Ilirik | Mladen Blažević

OPSADA

Ujutro, pojavom svijetla, družina uvećana za jednog putnika pospano je gledala u dekurionova leđa koji je virio kroz zazor na vratima ulaza u grad. Na vrata su bila naslonjena dvoja kola. Dane se, izgleda, prvi razbudio.

– A zašto svi vojnici na zidu gledaju tamo negdje?

Krum je tek sad pogledao prema bedemu. Gore, iznad njih, legionari su se dodirivali laktovima. Dekurion se okrenuo da vidi tko iza njega govori na jeziku kojeg je očito očekivao s druge strane bedema.

– Nema izlaza odavde! Znate li vi šta je vani?

Pretpostavili su da se sprema opsada, ali nisu ništa mogli vidjeti. Vratili su se do luke gledajući ljude kako zaviruju popevši se na krovove. Jedino se Bibul nakon razgovara s nekim centurionom popeo na bedem. Bibul je čuo čudan zvuk sastavljen od puno različitih tonova. Provirivši iznad zida vratom su mu prošli trnci. Viđao je on i prije velike vojske na okupu. Čak je i sudjelovao u nekoliko opsada, kasnije ih opisujući. Ali uvijek je on bio na strani koja opsjeda. Pogled na dvadesetak tisuća ljudi udaljenih malo izvan dometa strijele, koje ti prijete i mašu podignutim rukama, tjerao je na mokrenje. Najstrašniji je bio potmuli zvuk iz dvadesettisuća grla od kog ti se činilo da ti leprša kosa.

I ja sam jučer morao doći ovamo? Kao da se Mars sprda sa mnom.

Bibul je primjetio da su protivnici dobro taktički raspoređeni i pogledavši uokolo shvatio je da ni Rimljani ne bi primjenili drugačiji raspored. Nedostajala im je samo jednaka vojna oprema, savršeno držanje reda lakat uz lakat i zastava. Umjesto orla na štapu su čini se držali ovnovu glavu. Buka se ubrzo pretvorila u žamor, raspored se počeo kvariti i krila počela skupljati prema središtu. Ispred vojske, okrenut leđima i jašući lijevo desno, nešto je vikao muškarac sa sjajnom kacigom. Govorio je dugo. Kad je završio okrenuo se ukoso na desno i zajahao prema brdu od kud je došao radeći veliki luk. Vojska je sad u potpunosti izgubila raspored i polako se supljala u male nepravilne grupe koje su zajedno činile dugačku kolonu.okrenutu leđima. Sunce je već odskočilo kada je i posljednja grupa zamakla u brdima. Još prije toga u gradu su se čuli ushićeni povici odzvanjajući ulicama zvukom olakšanja. Sutra ujutro kad su rimske izvidnice potvrdile da je vojska otišla prema jugu, otvorila su se vrata za građanstvo, a Krum i družina krenuli su prema sjeveru bogatiji za još jednog člana.