Ilirik | Mladen Blažević

NAZAD NA SJEVER

Baton i Mile su pod sobom gledali logor i vojsku koja je polijegala po dolini. Samo su neki podigli šatore, a dobar dio je ležao na otvorenom znajući da već sutra ujutro kreću dalje.

– Ja ću ti reći a ti ne zamjeri.

– Što Mile?

– Ne sviđa mi se što smo se razdvojili.

– Moramo biti brži, prije nego se Rim pregrupira. Pirusti na jugu su nam prišli. Prilika je da uzmemo prostor sve do Apolonije. Salona je sad tvrd orah. Neka sama krcne kad zauzmemo ostale gradove. S druge strane, moramo doći na sjever do Segestike, dići sve Japode i liburnsko zaleđe. Treba nam štit kad se Tiberije spusti sa sjevera. Razumiješ… da buduće borbe odmaknemo od naših dezidijatskih i mezejskih sela.

Mile se sjećao kako se osjećao kad je dolina pod njim vrvjela ljudima, a zvuk koji je iz nje dopirao stapao u nešto što podsjeća na brundanje medvjeda u brlogu. Sada su se iz doline čuli izdvojeni glasovi koje si povremeno mogao razumijeti.

– Ovdje smo nedavno odmarali s dvostruko većom vojskom. Trebat će nam pojačanje. Ako nas čeka Mesala… a čeka nas…

– Pojačanje, da moj Mile. Ali ne samo u broju. Broj popuniš putem. Nama trebaju ljudi koji znaju povuć vojsku. Koji… ja znam Mile da bi ti srce iščupo za mene. Ali…

– Valjda znaš da neki koje si poslao na jug i ne bi.

Mile je ovo izrekao s oprezom na licu čisteći travom svoj mezejski opanak od blata.

– Znam. Bastija. Reci imenom. Ali treba nam Bastija. Većina momaka dosad je zaklala samo ovcu. Ti znaš da prerezat grkljan ovci ili čovjeku nije isto. Moj Mile…

– Ali nisi mu trebo obećat isti plijen ko Klecanu. Dijele popola i onda svaki sa svojima. Mislim, ipak je Klecan od početka. Znaš šta je sve za tebe napravio.

– Znam Mile. Znam i šta si ti, ali… i ti znaš kako si svoje momke podigo. I kakvi su.

– Moji su mom…

– Ne, dobri su to momci. Ali, podigo si ih s ovaca. Bastija i njegovi konjanici su navikli na krv. Dobar dio ljudi s njim jaše već pet zima. I znam ja Mile da njega naprijed goni samo plijen. Al ajde da se zapitamo šta nas goni? A Mile? Jedno je šta pričamo ljudima. I ja i ti ćemo podijelit plijen… I poslije svaki sa svojim ljudima. I ko će pokupit maslo? Ja i ti Mile. A za što mi treba bogatstvo? Moj rod već ima što poželi. Djeca i žena samo čekaju darove koje im šaljem.

Baton je utišao glas, raširio pogled i smanjio njegov domet.

– Ne znam, sve mi se to nekako čini… možda zato što ne pijem. Možda bi trebao. Daj pošalji po one dvije liburnske kurve da ispraznimo jaja. Da istresem iz sebe ove misli u onu malu crvenokosu.