Ilirik | Mladen Blažević

VIJEĆE

– Sazvao sam ovo vijeće jer se moramo dogovoriti što napraviti.

Barbin je to izrekao s mukom na licu, kao da povraća.

– Svi ratuju mi sjedimo!

– Makni se onda s te stolice!

– Ja se dižem i idem kući.

– Rimska pička!

– Ja… imam ja pametnija posla…

Izdahnuo je i opustio ramena prije nego će prekinuti žamor.

– Tišina! Umire! Znam da bi ti to želio ali neću se dići sa stolice. I ne ideš ti Kurija nikamo dok se ne dogovorimo! Svako ima svoju glavu i razmišlja za sebe. Neću vas uvjeravati ni za, ni protiv. Svi ste me vidjeli kako se kupam s onim Rimljanom i mnogi ste mi zamjerili. Nisam se kupao, jer sam rimska pička Umire!… Nego da nam kupim vrijeme. Malo sam ga kupio, vrijeme je skoro isteklo. Ukoliko se uskoro ne podignemo podić će nas Mesala. Znači to nam je izbor. Znajte da smo preblizu Segestiki da ostavimo starce, žene i djecu u dolini. Morat ćemo ih sklanjat po ljetnim stanovima ili vući sa sobom. Ja ću reći prvi što sam odlučio, a vi govorite zamnom… Tko je zato da se odmetnemo u šumu? Redom izrecite!… Ja kažem da sam za ići u šumu.

Krum je pogledao uokolo po vijeću i pogled zaustavio na starom Trojanu. Trojan je samo zamišljeno spustio pogled.

* * *

Barbin i Pruna su se s pijanke poslije vijeća vraćali kući po mraku. Sam je popio veliki vrč barča i Pruna je vidjela kako se Barbinove uši crvene na svijetlu lojanice. Znala je da ih je večeras mogao popiti nekoliko. Svejedno bi šutio i crvenio ušima.

– Što ćemo s Ulijom? Oćemo je poslat Maniju Eniju u Segestiku?

– Povest ćemo je sa sobom.

Pruna je klimnula glavom nenavikla na Barbinove brze i kratke odgovore.

– Prešutila sam na vijeću. Ukiselilo se vino u Vidasovom rogu. Loš znak.

– Imam ja još gori znak. Noćas će se ukiseliti barč u mome trbuhu.

Umjesto smješka Pruna je samo malo stisnula ono svoje oko okruženo bjelinom.