Ilirik | Mladen Blažević

ZLATO, SREBRO I ŽELJEZO

– Otišo čovjek. Pa da… uzeo je komad mesa. A dobro, mali komad.

– Nije izdržao. Jučer smo ga malo…

– A di je Krum otišao? Di je otišao? Ja sam tužan, jer je Krum otišao… A di je otišao?

– Otišao je. Da se izgubi… u ovim planinama. A šta ću mu ja? Imamo mi svog posla.

Jela je preplašeno gledala uokolo nadajući da su se muškarci prevarili. Garo je primjetio njenu uznemirenost obješenjački se nasmijavši.

– Ništa se ti ne brini mala… ja ću se brinut za tebe.

Jela je, čini se, tu brigu i brinula. Mišji pogled je dobio hrabrosti i s onim zubima Garo je sad više ličio na štakora. Bibul se, s druge strane ugasle vatre, ponašao kao da se ništa nije dogodilo i spremao je svog konja. Znao je da moraju potegnuti još komad puta prema sjeveru. Vjerojtno još najmanje dvadesetak milja. Tamo bi se trebali nalaziti rudnici zlata. Zatim krenuti na istok, da pronađu rudnike srebra, te potom na sjeverozapad za rudnike željeza. Računajući na zimu, za čije vrijeme će morati potražiti neko skrovište, bio je to put koji je mogao trajati pola godine i to ukoliko bude sreće da izbjegnu nevolje i lako pronađu rudnike. Ukoliko sreće ne bude, ovo bi se putovanje lako moglo produžiti do iduće zime. Kad se spuste Tiberijeve legije sa sjevera, rat bi trebao trajati znatno kraće i Bibulu se žurilo da Maniju Eniju i Veleju Peterkulu na vrijeme donese .podatke kako bi svi mogli zaraditi od Tiberijeve nagrade. Rat je prilika. Preslažu se bogatstva. Zlatnici i srebrnjaci mijenjaju torbe. Ukoliko ne požuri tko zna koji će centurion sa svojom jedinicom nabasati na rudnike i tko daleko iza tog centuriona stoji? Mesala? Germanik? Cecina Sever?