Ilirik | Mladen Blažević

OD LIVADE, ŠUMA

Dolinu u kojoj se smjestio Rubanj sad su nastanjivali novi stanovnici. Veprovi su tražili zaboravljenu repu, crnu rotkvu i bijelu mrkvu po napuštenim vrtovima, zečevi se gostili kupusom ostavljenim za sjeme, a srne po kolibama lizale posuđe tražeći sol. Dolinu su napustili svi ljudi zaposjevši stanove u bližoj i daljoj okolici. Muški su se držli na okupu, spremni za brzi napad na protivnika, a žene djeca i starci uglavnom su zaposjeli skloništa na obroncima Gvozdene gore. Barbin se odmah nakon napuštanja doline našao sa Skenobardom obavijestivši ga da se priključuje ustanku. Nije imao namjeru priključiti se nekom od Batona i svoje ljude izložiti dokazivanju u prvim redovima. Odlučio je voditi svoj rat, na svom prostoru. Nije ga zanimao plijen iz Apolonije ili Sirminija, kao što ga pri susretima s Manijem Enijem nisu zanimali rudnici zlata i srebra. Ovdje, nije bilo lako obuzdati Umira i nekoliko njegovih pristaša, ali u tom mu je pomoglo par razumnijih glava i stari Trojan Prco. Napadao je rimske ophodnje što dalje od doline i što dalje od Gvozdene gore, pokušavajući očuvati dolinu i ne otkriti mjesto koje mu služi kao zaklon. Barbin je dobro znao da se nepunih četrdesetak milja od njegove doline nalazi čovjek koji upravlja s desetak legija i sedamdesetak regimenti pješaka, četrnaest konjičkih jedinica, te brojnim kohortama veterana, dobrovoljaca, plaćenika, te trakijskim konjanicima kralja Remetalka. Ovakvoj vojsci on sam nije mogao smetati više od obada kad zazuji pokraj uha dok se kupaš na toplom izvoru. Ali Barbinu iza leđa, u bespućima zemlje, Mezeja, Japoda, Dalmata, Pirusta, Dezidijata, Oserijata, Breuka i Andizeta skrivala se još veća vojska, slabije ustrojena, djelomice razjedinjena i lošije obučena, ali svakako spremna na borbu.