Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

*

 

Cijelu noć sjediš na rubu kade
i misliš kako bi mogla roditi,
prikupiti na sebe sve
što ti je ikada ispalo iz ruku,
preplivati sjećanje
jer krv nije bolest
ni mliječni pokrivač za tvoje noge.
Kad već sve znaš o neosunčanoj pukotini
kroz koju te posrebreni dašci
uvijek pomalo hladno raznose,
oslikavaš pločice,
to nećeš znati ponoviti.
Voda se grije u raskriljenom tučku,
htjela si se kupati,
ali više nisi sigurna
možeš li biti toliko zla prema cvijeću
i koji bi dio noći izabrala za rođendan
jer rođendan je važan
jer krv nije bolest
ni slučajni ukras u tvojoj kosi.