Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

JEZIK, TIJELA

Više se ne moramo ponavljati,
sada se podrazumijeva
da oko nas čitav jedan život
u sebi koncentrirano utvrđuje
odnose stvari, stvarne nam odnose.
Slobodni smo od govora,
od jezika tijela, bezglasa.
Stvarno se samo prinosi.
Mirujemo. Šutnjom ne moramo nikamo.
Nakupila sam sve što mi je
potrebno, nevjerojatno zakašnjenje.
Jednostavno, dolasci su sami
i daruju nas.
Stojim ni bliza ni daleka
s tvoje dobre strane,
utrnulog tijela jer sam htjela
drukčije slagati noć.
Sada kada ne moramo više
ništa učiniti,
kada se učinjeno skrbi samo o sebi,
kada se ne moramo više ponavljati,
kada šutnjom ne moramo
sada.