Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

PUKOTINA U JEZIKU

Umilostivljene riječi,
nude nam se s obje strane,
jednako obećane, i danu i noći,
kad posustaju, praznina ih okupa,
razdijeli ih čudima i svaka nađe svoje mjesto.
Pod toplim jastukom noćne životinje
večeraju svjetlost, biljku što kradu
vlastitim ustima, kožu svijeta,
stalno i sigurno hraneći joj bol.
U male, dobre životinje iz tame
uvijek se možemo pouzdati,
nikada nisu uplašene, nikada nisu same,
ima negdje samo njima znana pukotina
kroz koju te mogu sanjati,
kao strpljenje u kamenu,
otisak čarolije na tvome čistom licu,
o tome ti ne bih mogla lagati.