Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

FRESKA

 

Topla freska ispod jezika,
topla za priču koju si mi darovala.
Polog za tugu, urok za sreću, stojiš
na pragu, polažeš sve na kretnju.
Gradom se osipaju lica, za njima šaptači
razmazuju mekoputi dah.
Ne vidiš svoga anđela,
premalo te ima da bi se brinula.
Uvijek se može nešto strašno dogoditi.
U izlogu možeš vidjeti čitav prostor
koji napuštaš, možeš ne prepoznati nekoga,
možeš naći pismo za vratima,
možeš čekati, može te boljeti,
možeš strahovati za djetetom koje pretrčava cestu,
možeš nešto lijepo izgovoriti.