Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

*

Nisi se još protegnula iz buđenja,
nema te u stvarima, nema te u tebi,
u riječima te ne ili da.
Nisi pakosna, žena si i mirisna,
normalno je tako započeti dan.
Sve si zakrvarila, premještaš se
i predomišljaš u kapljama,
raznose te kroz tkaninu i san,
mekim prsnućem u neimenovanu daljinu
gdje si se udobno skrasila.
Skrivaš noć u bedrima,
bezbrižnu toplu životinju.
Izlaziš iz vode postelje,
crvena školjka između usana,
naplavljeni zaborav, šumovi koje
nitko nije prisvojio,
glasovi kao na obali.
Sva si od obilja, izmišljaj jezika
koji te orobio, vratit će ti se.
Normalno je tako započeti dan.