Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

OVDJE SAM SE VJENČALA

 

Zaspala sam u crkvi.
Mogu biti tako lijepa i mirna,
prostrta i nepomična.
Ovdje smo se vjenčali.
Budi me jedna žena,
bila sam plaha kao ti sad.
U tebi je dobra voda, teška i plodna,
spomenula sam te u molitvama.
Vrti mi se u glavi od sjena i mirisa,
zadržavam dah.
Izgubila sam pokrivač, podvukla bih prste,
mrak je gladan, podzemne vode hlade mi
zglobove. Sa svih strana pritišće me
obložen prigušenim kretnjama.
Pronašla sam svoj strah.
Tako je lijepa i mirna,
smiješi se dok priča sa ženama,
ima li ljubavnika, ima li osjećaj
kako joj riječi bježe iz molitve
i kako neće moći izdržati to sve.
Htjela bih se uvući u svoju utrobu,
vidjeti kako iznutra izgleda.
Kako raste, kako me izjeda.
Lako me dozoveš, tešku od vode i glasova.
Ljubiš me promrzlu, nestalnu od sna.
Pune su mi ruke tvoje kose,
mrtve su mi ruke, kosa raste.
Kako raste, kako me izjeda.