Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

FOTOGRAFIJA

Kao kosa na vjetru, ta je slika mirna, fotografirane riječi,
smijeh djevojčice zanjihao je most, u njoj je strano tijelo,
zatvoreno u krv i glas, s lakoćom će ga hraniti.
Spušta se niz kosu i vraća u glatki spokoj dana, bez čuđenja,
željna rukama obuhvatiti vjetar koji joj igru nevino obnavlja.
Most se nezaustavljivo rastvara u prazno i prostrano,
trenutak je pred odlazak, možda se još nešto može učiniti,
možda se sve još može umiriti, izgovoriti u prošlom i odsutnom.
Utihnuli smijeh, riba je šutnja, šutljivi trbuhozborac,
u trbuhu pulsiraju zatvorene kao vrijeme u sebe,
preostale riječi, ljuske na koži, ljuske u kosi,
strano tijelo ugušeno ljepotom. Rastvoreni u prazno i prostrano,
tupi udarci, zveče kao školjke, pokidani biseri,
smijeh žene, kosa na vjetru, sjena ljubavi.