Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

*

 

Sanjala sam kako mi trbuh
optačeš dragim kamenjem,
kako sam lijepa i fluorescentna
i kako sam ti sve objasnila,
kako se otok izmislio
i hladno dao svjetlima,
kako je plakalo dijete i raslo nebo
kad sam te dovršila,
kako smo klizili s tuge
na tijela, kako nas je htjela noć
i riječi tijela i tijelo riječima,
kako se tamna tekućina
izlila iz naših jagodica
i voljela se pod nama,
kako nas je liječila.
Ti tražiš plahi otok, ja kažem hridi,
ti tražiš svjetionik, ja kažem otvoreno more
i šuma koja šušti lakonoga,
ovuda sam te već vodila.

Sanjala sam kako mi trbuh
optačeš kamenjem, dragim kamenjem
usred ničega.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.