Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

*

Sanjala sam kako mi trbuh
optačeš dragim kamenjem,
kako sam lijepa i fluorescentna
i kako sam ti sve objasnila,
kako se otok izmislio
i hladno dao svjetlima,
kako je plakalo dijete i raslo nebo
kad sam te dovršila,
kako smo klizili s tuge
na tijela, kako nas je htjela noć
i riječi tijela i tijelo riječima,
kako se tamna tekućina
izlila iz naših jagodica
i voljela se pod nama,
kako nas je liječila.
Ti tražiš plahi otok, ja kažem hridi,
ti tražiš svjetionik, ja kažem otvoreno more
i šuma koja šušti lakonoga,
ovuda sam te već vodila.

Sanjala sam kako mi trbuh
optačeš kamenjem, dragim kamenjem
usred ničega.