Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović
UVIJEK O SMRTI
U svemu ugašenom samo još pucketa zaustavljena kretnja,
nešto što hoće preživjeti u sebi, nešto u tom naginjanju preko ograde
što odnosiš sa sobom kao prizor u kojem ne uspijevaš uživati,
netaknuti krajolik, voda koja se nečujno gubi, staza koju pronalaziš,
skliska i potrošena. Uvijek istim putem vraćaš se kući,
zakriljena svojom sjenom, ljepša, uvijek ljepša kad si nevidljiva.
Tri dječaka češljaju te u sigurnom šuštaju sna. Srh u tijelu, ruke u svemu,
vrtuljak usred grada, haljina od vjetra, prašina u ustima. Raščešljavaš
njihove svilene dodire, tamne talozi u hlapljivu govoru, o daljinama,
uvijek o daljinama, o vrtoglavim gradovima, o svim čudima ovoga svijeta,
o ženi koja se netom bacila pod vlak, o smrti,
uvijek o smrti. Noć diše glasno dok te gorljivo ljube,
kroz tebe se kruni nabrani zrak, nešto što hoće preživjeti
u sebi, nešto što odnosiš sa sobom kao prizor u kojem
ne uspijevaš uživati, uvijek istim putem vraćaš se kući.
Sadržaj
SAHRANJUJEM TI KOSUPotreba
Tamo ti je sigurno
Sve ove godine
Sve je u redu
Na ušću tvoga jezika
Na povratku
S kiše se trune bolesti
Freska
Šetnja
Prah i nešto
Oblik sreće
(Ne htjeti)
Treći peron, drugi kolosijek
Tužaljka nad umrlima
Sahranjujem ti kosu
NEIZGOVORENA TIJELA
Jezik, tijela
Neodlaženja
Sanjala sam kako mi trbuh
U ruci kao u prolaznoj kući
Neizgovoreno
„Jesam li te uspavala?“
Zar je važno što te budim
Što ne izgovaraš
Bez težine i tijela
OBILJE VODE
Cijelu noć sjediš na rubu kade
Nisi se još protegnula iz buđenja
Veliko spremanje
Sličica iz djetinjstva
Prepoznavanje
Sve to
Razglednica
Razložnost
Dublje me ljubi
Uspavanka
Uspavanka II
Ovdje sam se vjenčala
Plošna i nečitka biljka
Ponestaje mi vremena
MJESTO ODVOJENOSTI
Podzemne vode
Pukotina u jeziku
Zavičaj
Mjesto koje to nije
Ne budeći te
Mjesto odvojenosti
U toj kući nitko ne živi
Preslik
Mjesto koje smo napustili
Fotografija
Uvijek o smrti
Impresum