Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

*

Zar je važno što te budim
ili te ne budim?
Možemo izmisliti svaku točku preskoka,
svaku raspoloživu visinu,
svaki govor umotati u postelju,
šutjeti. Prešutjeti.
Možemo otvoriti, prozračiti,
nadjačati komešanje nepozvanih
što nas utiskuju u ovu lakomu diobu.
Zar se mora sve ustvrditi?
Budim te, tebi poput djeteta.
Migoljiti, mirovati,
utišati se, nadglasati sve.
Nitko neće doći s ceste,
nitko neće donijeti pismo,
svako smo pravo uzeli za sebe.
Ovdje smo sigurni
kao u zaboravnom jeziku,
kao bijelo u bijelome,
kao tijelo
u tijelu bez ljubavi.
Zar je važno što te sebi poput djeteta
budim ili te ne budim?
Zar je važno što ti govorim
ovdje smo sigurni,
jesmo li sigurni
da možemo govoriti,
da možemo prešutjeti?