Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović
NE BUDEĆI TE
Šutnju, sve drugo se samo pričinja,
stišćem u ruci, prejak stisak, odveć
plemenita tkanina. I dok je prostirem,
klizi s utrnulog tijela, privremenog
boravišta. Noć je, i samo bih htjela spavati.
Dan izmješten, kao da sam ga samoj sebi ukrala,
ne dodirujem, ne ostavljam tragove,
uhodim nevidljive, jesam li ustajala,
brisala znoj sa čela, otvarala prozor,
gledala u nebo, jesam li svemu tome pristajala?
Šutnjom, jezik ranjen kao tijelo,
spokojno od umora, prelazim preko svega,
oduzimam, ushićena lakoćom u kojoj nema tragova.
Vrata moraju biti dobro zatvorena,
sve mora biti na svome mjestu, netaknuto,
slike krhkosti, doći će u stiješnjenosti
svega što se moglo nakupiti. Vrteći ih neprestano,
kao da sam pred zrcalom u najljepšoj haljini,
mogu ostaviti dovoljno vremena za život,
dovoljno života vremenu. Šutnjom, ponavljam,
prepoznajem riječi mrtve s odgodom,
kao da sam dugo, dugo sjedila u tami,
noć je, i samo bih htjela spavati.
Sadržaj
SAHRANJUJEM TI KOSUPotreba
Tamo ti je sigurno
Sve ove godine
Sve je u redu
Na ušću tvoga jezika
Na povratku
S kiše se trune bolesti
Freska
Šetnja
Prah i nešto
Oblik sreće
(Ne htjeti)
Treći peron, drugi kolosijek
Tužaljka nad umrlima
Sahranjujem ti kosu
NEIZGOVORENA TIJELA
Jezik, tijela
Neodlaženja
Sanjala sam kako mi trbuh
U ruci kao u prolaznoj kući
Neizgovoreno
„Jesam li te uspavala?“
Zar je važno što te budim
Što ne izgovaraš
Bez težine i tijela
OBILJE VODE
Cijelu noć sjediš na rubu kade
Nisi se još protegnula iz buđenja
Veliko spremanje
Sličica iz djetinjstva
Prepoznavanje
Sve to
Razglednica
Razložnost
Dublje me ljubi
Uspavanka
Uspavanka II
Ovdje sam se vjenčala
Plošna i nečitka biljka
Ponestaje mi vremena
MJESTO ODVOJENOSTI
Podzemne vode
Pukotina u jeziku
Zavičaj
Mjesto koje to nije
Ne budeći te
Mjesto odvojenosti
U toj kući nitko ne živi
Preslik
Mjesto koje smo napustili
Fotografija
Uvijek o smrti
Impresum