Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

*

S kiše se trune bolesti,
ponekad samo zvuče ili cvjetaju,
nepogrešive su u poricanju
bilo kojeg trenutka. Moram se maknuti
s ceste, moram uspavati dijete,
probuditi vozača koji mi prianja kao laž.
Lijepa fotografija rascijepila je grad.
Na licu pukotine, pravilnost silaznog
kretanja. Prenaglašeno ime, pogrešan
naglasak iz jednine međuprostora.
Bilo mu je hladno kad sam ga probudila,
koža mu je ostarjela brzinom kataloga.
Moram pokriti igračke, zaboraviti san,
reći pismonoši kako više ništa ne mogu
učiniti s tuđim životima.
Kiša nas je zaštitila od prve nepotrebne riječi.
Sjene su polijegale jedna u drugu,
bolest je sve uljepšala. U prozoru sam sigurna
od putovanja. Zrak je utrnuo. Iznutra raste hlad.
Moram saditi noć u ženu. Moram odvesti cijeli krug.
Toliko toga usputnog. Moram ti reći sve.