Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

NA POVRATKU

 

Tražim granice tvoga tijela, moga jezika,
na nekom drugom mjestu izmišljam glavni grad,
biram plahe, pospane bolnice i žene koje ne brinu za sebe,
kupujem sve što me rastužuje, riječi koje ništa ne znače,
zaboravne ulice, neprecizne adrese, odmorne i lakoprohodne.
Darujem ti od svega premalo i previše.
Tako me pritisnuo taj čovjek, uhvatila sam zrak,
iznajmila se kiši, pribjegla svemu što znam,
isuviše sam tužna da bih sada tu nešto izvodila.
Između ruku i koljena nema praznine, ni putovanja
s kojeg bih se vratila zdravija.
Na povratku jednostavnije je okupati me,
prevesti tijelo s moga jezika,
posjesti ljubav za stol, mlijeko, meso, vodu, glad,
nisam ti pisala, ali htjela sam.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.