Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

NA POVRATKU

 

Tražim granice tvoga tijela, moga jezika,
na nekom drugom mjestu izmišljam glavni grad,
biram plahe, pospane bolnice i žene koje ne brinu za sebe,
kupujem sve što me rastužuje, riječi koje ništa ne znače,
zaboravne ulice, neprecizne adrese, odmorne i lakoprohodne.
Darujem ti od svega premalo i previše.
Tako me pritisnuo taj čovjek, uhvatila sam zrak,
iznajmila se kiši, pribjegla svemu što znam,
isuviše sam tužna da bih sada tu nešto izvodila.
Između ruku i koljena nema praznine, ni putovanja
s kojeg bih se vratila zdravija.
Na povratku jednostavnije je okupati me,
prevesti tijelo s moga jezika,
posjesti ljubav za stol, mlijeko, meso, vodu, glad,
nisam ti pisala, ali htjela sam.