Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

21st CENTURY PUZZLE

 

širokom cestom između ruševina vozimo se –

anđeli s Bulevara upiru prstom u nas, zaboravljaju glazbu, isparavaju otrovnu maglu, noktima čiste kožu, odlažu život kao odijelo, umiru na vrhu igle, njihove oči sjaje divljački, oni ne očekuju bilo kakvo milosrđe, ne traže ljubav niti religiju, prazni poput 21. stoljeća, razoreni poput mene, razoreni neuzvraćenom ljubavlju, pijanom prevarom, političkim prevratom, državnom granicom, mostom preko rijeke, mjesečevim mjenama, sunčevim pjegama, razoreni kao ozon, meki kao stratosfera, razoren kozmos, astronaut u drumskoj kafani, orgije na zasjedanju UN-a, prazno, prazno stoljeće, Guernica kojoj je oduzet užas, prazno poput odbačene vojničke konzerve u iračkoj pustinji, opako kao pješačka mina u centru grada, jednako glupo i zlo, plitko ukopano, talk show, self help, shoping mall stoljeće, stoljeće zvijezda za jednokratnu upotrebu, stoljeće bez heroja, slomljeno, razoreno, prazno, Amerika bez Whitmana i Kerouaca, Europa bez revolucija –

slušaj me, tebi se obraćam, Sorellina, tebi od sada govorim i kada samo sanjam da pričam, oktobarske noći su hladne kao pivo u našim rukama, kao gram speeda razvučen u cestu preko korica tajlandske kuharice, a tvoja kosa je i dalje žuta, polje maslačka i ja, poput mačke, imam devet života i samo ovakvo stoljeće da ih potrošim, s ovim tijelom neotpornim na putovanja, Marlboro kašljem i očima ludim poput korova –

čujem svećenika koji propovijeda kupnju božanske milosti, čujem generale koji pozivaju na eksperimentalno korištenje droga, posvuda čujem ubojice, žamor kao na burzi, tržnici robljem, milion odlučnih glasova

i mi usred ljudske pravde,

sneni poput sitih zvijeri, kao otok, draga, kao otok.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.