Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

MOJ UMORNI ANĐEO

Moj umorni anđeo
mazi se s jutrom
umiljato prevrće tijelo
na starom madracu
Vrat joj miriše na bademe
Ispod toplog pokrivača
njezine grudi i bedra
tisuću vulkana
i ja sam Giordano Bruno
bačen u oganj
njezinog pupka

Jesen mog anđela
zavrti ringišpil lišća
i voće zrije u njezinom snu
dok se budi čuju se
modra nedjeljna zvona
a moj umorni anđeo
proteže ruke i leđa izvija
kao što čežnja čini usamljenima
i ja sam Krist
okrunjen trnjem
njezinih dlanova.