Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

KATARINA

U tvojoj smrti toliko romantičnog.
Svejedno, baš kao i tada,
prezirem način na koji si nas napustila.
Jean d’Arc, umrla si zbog svih nas
ili si htjela da tako mislimo.
Ta bili smo djeca, otkud smrt?
Samo da znaš
unatoč tvojoj žrtvi
ne osjećam se iskupljenim.
Srce je smrskano kao kost.
Mislim da Mehmed
svake godine
odnese cvijeće
na tvoj grob na selu,
ali nikad ne priča o tome.
Ipak, mene ne može lagati.
Katarina, da li je pištolj tvog oca
zaista bio taj savršeni ljubavni stroj?