Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

JOŠ SAMO NEDJELJOM

 

Nemir u moru baca sjene na brda.
Hvatovi ružmarina mirišu u loncu.
Tišina, sveti Ganges,
drvo na kojem je visio Miljković.
Zmije u mom krilu.
Lift se podiže i spušta.
Drvoredi na Poljičkoj cesti.
Silueta crkve zaklanja otoke.
Žena od porculana u yoga položaju
skuplja prašinu i gladi kosu.
Kosa je religiozna, a ne mjesec,
biciklo i nedjeljna izdanja novina.
Ana je sretna na fotografiji.
Bilo je to prije pet godina.
A je prvo slovo.
Još samo nedjeljom
imam vremena za njega
i slom svijeta u punjenoj ptici.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.