Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

LJUBAVNIK

Ja sam ljubavnik svijeta,
krećem se na orgonski pogon,
pominjem sve što je potpirilo vatru
između mene i mene,
stvorilo me takvog,
kupilo na kilogram
u jednoj provincijskoj mesnici
u Vojvodini gdje sam s ocem
uzgajao grožđe,
podlilo me vinom
trpko ravno disanje zemlje.
dah, uzdah, predah,
predrat, rat, porat,
tako dijelimo vrijeme,
a krv je okrutna moneta,
takav kusur neiskoristiv.
pogo je bio jedino izbavljenje mladosti,
ali kako spašavati dušu,
apstrahirati bol, smog rebara –
Reich je u svojoj samrtničkoj ćeliji
sigurno bio zadovoljan,
mogao je pustiti na volju maniji gonjenja,
ponekad sretan, jer su ga ljudi zatvorili,
gnjevni, jer ne podnose kad ih netko svuče
do kože i ispod nje,
vidim ga kako nešto traži u tamnom kutu,
kopka noktima i smiješi se podlo
kao kakvo zlobno dijete.