Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

ZA S. PRVI PUT

Kada sam sanjao veliki grad,
pršteća noćna svjetla,
o tebi ništa nisam znao.
Započeo sam novo putovanje,
ropstvo u svjetlosti,
kako se Krist ukazao
tako je i ljepota čisti Marksizam.
Paprat uz cestu je rosna
i mi hodamo bosi.
Tako zamišljam naš suživot.
U stanju sam čitavu noć
probdjeti nad tvojim tijelom,
tužna životinja,
koja puši cigarete
uz otvoren prozor.
Draga, ti i ja smo jazz i rakija,
isparavamo krhke duhove.
Osluhni kako plešu
opijeni našim mirisom.