Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

SANJAM TE, ELEONORA

 

Tvoju zemlju je stvorio vulkan,
prosuo je u more,
naš drevni Mediteran.
Crvena je kao meso i ljubav,
zato tako lako padaš u zanos
i ključaš od strasti.
Sanjam te, Eleonora,
dugo te svlačim i ubijam,
a onda plačem na tvojim grudima
neutješan i lud poput Boga
u trenutku kad je stvarao svijet.
Plačem dugih sedam dana.
Tvoja su pisma puna tišine
u koju se smrtno zaljubljujem.
Tako si nježna, ranjiva,
s licem zaboravljene rimske princeze,
zbog koje lažem da postoji sloboda.
Hajde da prevarimo sudbinu
i odemo živjeti na neko mjesto
gdje će nas smrt zaboraviti.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.