Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

RIJEČI

Koliko je mene sadržano u imenu?
Što pomisliš kad kažeš:
Marko!
Koliko je mene sadržano
u načinu na koji izgovaraš moje ime?
Čovječanstvo je agresivna paranoična masa.
Niko zapravo ne zna
od čega se brani.
Opet nešto relativno,
ali u tome pronalaziš kontinuitet,
kao kod Šalamuna,
sve što ti se čini nerazumljivo
obožavaš,
jer riječi su lijepe kao meso, penetracija.
Starac gurka kesu svojim štapom.
Žena nosi knjigu pod lijevom rukom,
njena pritisnuta dojka
skrivena je pod kaputom poput značenja.
Gradski autobus je karikatura.
Naše more je hrskavo, okoštala daljina.
Ne želim gledati ljude kako stare.
Mape svijeta su pogrešne.
Kako drugačije objasniti činjenicu
da se uvijek izgubimo?
Treba osuditi kartografe ljubavi
za pogrešno ucrtanu planinu.
Navigacijski sustav je u rasulu.
A želim umrijeti u pampama Argentine,
daleko od tebe.
Jesi li već primila moje pismo,
gomilu praznih stranica,
moje remek djelo?