Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

NEKI ČUDAN KRAJOLIK

 

Što god učinim, pojedem, djelim s tobom.
Kruh je pun kozmičkih vrata,
meso čini što meso treba činiti – krvari.
Katkad me obuzme Tvojost Mog lica,
onda masturbiram u predjelima punim indijskog čaja,
umiljatih životinja toplog krzna, oblikujem vatru,
vjerujem u Buddhu i da sam inkarnacija Lorda Byrona,
kojeg ovaj put pisanje i ne zanima baš toliko
koliko opsesija tvojom kožom.
Kuća se pretvara u selidbu, cesta u radost,
Tvoj miris u bataljon koji me ruši
i tko god je od nas učinio cigane,
dozvolio da se volimo ovako lako i bolno,
svete mu se ruke umivaju u brzacima ljekovitog kristala,
lice u nježnim laticama nebeske pravde.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.