Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

PUZZLE PIECE 3: ZBOGOM, FAŠISTI

slušaj me, tebi se obraćam, Sorellina, tebi od sada govorim i kada samo sanjam da pričam, oktobarske noći su hladne kao pivo u našim rukama, kao gram speeda razvučen u cestu preko korica tajlandske kuharice, a tvoja kosa je i dalje žuta, polje maslačka i ja, poput mačke, imam devet života i samo ovakvo stoljeće da ih potrošim, s ovim tijelom neotpornim na putovanja, Marlboro kašljem i očima ludim poput korova –