Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

VRH

Podigni bijele šatore, Marko.
Podigni dvor.
Podigni, jer nisi pijani krvolok,
nešto lijepo i dugovječno.
Zapali papir, pospi se pepelom.
Kamen i gorke trave su jedno.
Križ se uspravlja prema mjesecu.
Izdajnici imaju mekano meso.
Nebo je od plavog pliša bijelo.
Ne podliježi religioznosti.
Razmisli o očajanju majke.
Preživjeli vojnici su joj ispričali nešto tako stravično
da više nikad nije progovorila jezikom koji si razumio.
Marko Tomaš, molim te budi pristojan.
Učini tako da kupine budu slatke i tamne.
Pričaj razumno i razumljivo.
Dodirni travu i blago pogledaj grad u kojem živiš.
Zaštiti svoje riječi. Stani u red i čekaj.
Kako je moguće da proljeće kasni?
Razna bjesnila pritišću rijeku.
Sve što si počeo nastavilo se u novoj inkarnaciji.