Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

PLAVA I BOJA PJENE

Tražim jednu knjigu.
U njoj je pisalo o moru,
točnije o plavoj
i boji pjene.
Sat govori: 4:45
još malo pa će svanuti.
Začut ću poziv na molitvu.
Ali sada
ne mogu pronaći te pjesme
o plavoj i boji pjene.
Soba je ponekad savršena
i potpuna mjera duše.
Toliko je malo iskazivog.
Pjesma je poput sobe,
pokušava svesti neizrecivo
na najmanju moguću mjeru,
uhvatiti ga u klopku,
stisnuti guste redove misli oko njega.
Pošto ne mogu pronaći knjigu o moru,
o plavoj i boji pjene,
ko zna šta ću sanjati,
kakav strah ili novu žudnju?
U 5:06 svijest se mrvi.
Potrebno je leći u hladan krevet.
Zima je i sutra ništa neće procvjetati.