Zbogom, fašisti | Marko Tomaš

KAD ME PRONAĐE

 

Marko Tomaš je nevjerojatan.
Pronađe me u knjižari
u Starom Gradu,
mirnog, svježe obrijanog, oženjenog,
spremnog na potomstvo i vječnost.
Vuče lijevu nogu kao prebijen pas, bunca,
pohabanim glasom govori
da voli moju ženu
čak i više nego sam ja sposoban disati.
Zaudara na pivo i šljivovicu,
bavi se opasnim mjesečarenjem.
I dalje treba vizu za Ljubljanu.

Moje oči su ljubičaste!
Širi kapke i tjera me da gledam.
Na, uvjeri se!

Vidiš, s one strane
dolazi proljeće japanske trešnje.
Mi smo kuglica s brojem u božanskoj tomboli.
Ako jedeš, jedi velike ježeve, smiri jezik.
Ako neko tako odredi
sve će odjednom postati kristal.
Treba biti cool kad prilaziš vješalima.
Na glavnoj ulici otvaraju se nove parfimerije.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.