Posudi mi smajl | Nora Verde

BABE KOJE SU SJEBALE HRVATSKU

Baba s cirka 50 u zmazanoj sivoj trenirci krstari trgovačkim centrom. Traži proizvode na akciji, gura kolica i prevrće police. Iza nje krotko kroči njen mali sinek od nekih metar i devedeset, 100 kila žive vage i sa zlatnim lancem oko volovskog vrata. Zločinačka organizacija u začetku, tek je kurir-pionir.

Dođu za pult sa salamama taman pola minute poslije mene. Red se pomiče i prodavačica pita tko je sljedeći. Baba se, naravno, gura i viče „Mi smo!“, ja je ne jebem i kažem da sam stigla prije. Njeno me mladunče prži pogledom, ona krivi usne i nešto mrmlja sebi u bradu. Poslije me ipak sustižu jureći prema kasi, dok sam zaglavila na polici sa sojom. Gledam preko ramena, ona plaća, on poslušno pakira stvari u vrećice. Boli ga kurac za sve što se trenutno zbiva oko njega. Brije kako što prije odjebat staru i otić s dečkima do kladionice, onda na cugu u kvart, pa u Peti element na pičke i narodnjake.

To su te žene, majke, patnice i žrtve koje su sjebale Hrvatsku, distributerke grižnje savjesti. Cijeli život radim k’o beštija i ovo mi je hvala, govore svima oko sebe – šefovima, muževima, sinovima i kćerima. Po cijele dane su u tim svojim kuhinjama, k’o Baba Jaga vise nad loncima i pirjaju, pirjaju, uništavaju ono malo vitamina u krumpiru, tikvicama, kupusu i blitvi nakuhavajući ih dok se sve ne raspadne. Kuhinja smrdi, smrad se širi i po stubištu, a one čekaju svoju mladunčad da se vrati iz opijanja po kvartu. Poslije im vade te povrtne leševe u duboki tanjur i mrmljaju sebi u bradu kako opet nije stavio svoje gaće i čarape u košaru s prljavim rubljem i tako redom.

On je pušta da sere i mljacka tu kašu što mu je stara vještica, Gospođa majka, vari već 20 godina i od koje redovno dobiva žgaravicu i proljev. Razmišlja o kebabu koji će nakon rakijanja požderat s dečkima na Tkalči i mogućnosti da nakon svega mazne neku picu večeras na tulumu kod Ljutoga.