Posudi mi smajl | Nora Verde

SLOBODA

Sloboda te čeka, uzmi je…
Branimir Johnny Štulić, Sloboda

Datumi, sjećanje
Kontrola lupa vratima
Regularna predstava
Tko ne pamti, iznova proživljava
Iznova…

Kaže plemeniti luđak Džoni u pjesmi i ja ne mogu da se ne zamislim nad tim. Kao da je to tek tako, naš nizozemski proroče. Zasučeš rukave, pružiš prstiće i blaguješ…

Ako sam ponekad hrabra prema sebi – priznat ću da sam ja, zagrebačka lezbijka s korijenima u Dalmaciji, debelo popušila na obje prljave životne fronte. Cenzura u uredu i u krevetu – to je moja stvarnost, a busam se u bujna prsa broj tri da sam jako nezavisna. Moš mislit.

Na poslu mi svaki dan urednici mesare i mijenjaju tekstove, izbacuju, ubacuju i dobacuju kao da sam im umjesto redaka osvrta, izvještaja ili intervjua poslala lego-kockice. Dođem ujutro na posao, otvorim novine i imam šta za vidit. Stalno me skraćuju za mišljenje, stišavaju ili raspiruju, ni jedan tekst više ne sliči na ono što sam prethodni dan poslala. Nakon deset godina vucaranja po redakcijama dam se zajebavat od istih ljudi koji su od mene prepisivali lektiru u srednjoj školi.

U krevetu isto tako teški muk i konspiracija. Čim uđemo u kuću, Mala spušta rolete i uskraćuje mi sunčane zrake koje ulaze izvana. „Ne moraju nas baš svi gledat“, kaže i ne propušta izjavit da sam ekshibicionistica koju boli kurac za susjede na prozorima. Jer je želja za dnevnom svjetlošću čisti jebeni ekshibicionizam koji ona ne može trpit. Boji se da oni ne saznaju! Što? da se unutra dvije ženske bave svojim odnosom koji uključuje razgovor, maženje, gledanje televizije, ljubljenje, masažu, jedenje i svađanje.

Jebeš sve to! Goli kurac i papazjanija sad i prije 30 godina. Nema zemlje za nas. Bilo bi tek dobro da se oslobodi jedan kontinent za nas neprilagođene, najbolje Australija. Ovi drugi da odjebu na ostatak svijeta. Možemo im tu i tamo doć u posjetu kad se zaželimo mazohizma. Paket aranžmani iz pakla prodavat će se sjajno.