Posudi mi smajl | Nora Verde

CINIZMA DAJ NAM, GOSPODINE!

 

Subota navečer je i netko me zove da idemo u Global.

Oblačim se, ne dvojim oko odluke da se obučem najbrže što mogu.

…u tome trenu k’o da se spustim s periskopom u dubine… pa imam što i vidjeti… znaš već sve, prijatelju, sestro, brate… same old story… dekadencija, nezasitnost i bijeda, štono je s osobitom obiješću na usnama znala reći moja bivša… ufff…

Ipak se sve nešto ljigavo sporo, s osmejkom k’o lignja lešo spremam piti, plesati i zavoditi djevojke. Cinizam me nije uspio privezati za kućno ognjište, pa se oblačim, najbolje što znam, za brlog u kojem se tjelasaju gayevi… uglavnom muški… piči mjuza iz kasnih osamdesetih, meni pila na ramenu umjesto kamere i zamišljam kako preuređujem šank i DJ-pult; u umjetničkom smislu, naravno… to je to, bejbe… seljačija je svugdje, pa se i ovdje s naročitim žarom zavukla i partija do jaja…

Slušam sve te hitove iz osamdesetih i devedesetih, i imam osjećaj da sam iščašila zglob svakih pet minuta. Napijem se, onako s guštom da pobacam kockice makar u svojoj glavi, pa da mi konačno bude jasno zašto sam ovdje… Taj dragi, pijani, cinični mood će me spasiti, nadam se, onako utopljenički…

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.