Ilirik | Mladen Blažević
AD FINES
Siscija je Kruma podsjećala na Akvileju. Tržnica je bila bogata. Bilo je tu svakakvog pa i egipatskog crnog i plavog keramičkog posuđa bogato oslikanog prikazima iz svakodnevnog života, tunika sašivenih od hispanskih tkanina, trakijskih bodeža ukrašenih srebrnim reljefima konja, bogato urešenih i jednostavnih željeznih kopči i jantarnih ogrlica sa sjevera koje su sada imale vrlo slabu prođu. Od žitarica, osim ječma, bilo je tu pšenice, raži i prosa, prodavao se slanutak, heljda, sezam, bob, grašak, leća, kupus, rotkva, repa, bijela mrkva, celer i skupi grah s istoka. Iz Liburnije i Histrije su stizale usoljene masline i kapari, ulje, vino i usoljeni inćuni i od njih već napravljeni umak, a sa sjeveroistoka korijen hrena. Trgovci su rastjerivali muhe s usoljenog ovčijeg, goveđeg i svinjskog mesa, te mekih i tvrdih sireva. Osim vina, prodavala se medovina i barč od peteljki medvjeđeg dlana, te ječmeno pivo sa sjevera. Slabije su se prodavale košare pletene od šiblja, opanci, sandale i čizme, uljanice, drveno oruđe za obradu zemlje, željezni srpovi, samari i ulari za tegleće blago. U zasebnom dijelu povlašten položaj na tržnici zauzimali su trgovci soli, začinima, ljekovitim i svetim biljem. Uz sol i tamjan iz dalekog jugoistoka, bilo je tu timijana, majčine dušice, smilja, bosilja, mravinca, stolisnika, kantariona, metvice, crvenog i bijelog luka, korijandara, kima, crne i žute mrkve, koromača, mandragore, kane, papra, lovora i ružmarina. Neki od trgovaca su kađenjem tamjana i bosiljka na otvorenom oko svojih tezgi velikodušno liječili kupce od groznice i zlih očiju.
Krumu je šetnja kroz tržnicu miješala osjećaje kao što se na bogataškim trpezama sol u medenjacima miješala s medom. Mirisi tržnice su tjerali srce da brže udara, ali su sjećanja na Versusa i Nubijca tjerala obrve da na licu napišu broj pet. Dodatno ga je brinuo sastanak s Kavranom. Brat mu očito nije znao da su ostali bez kuće, ali kad će saznati bilo je samo pitanje vremena.
– Kavrane!
– Sad se zovem Manije Enije.
Kavran je srdačnost od prije nekoliko dana ostavio u Rubnju. Istopila se u onom toplom izvoru.
– Koga si ostavio da nam čuva kuću?
– Nikoga.
– Hajde reci, ili treba ja da kažem.
– Što ću govoriti ako već znaš. Istina je, izgubio sam našu kuću.
– Koliko si još dužan?
– Nisam puno. Više nisam puno Versusu, ako je uzeo kuću, ali još imam… Ulimusa i… ako nije Versus preuzeo dugove i od Ulimusa.
– Svejedno koliko. Onaj Nubijac bi te ganjao i za tri sestercija. Vidio sam jučer ko ti je iza guzice. Posjetio me. I šta ćeš sad?
Krum je šutio tražeći odgovor. Misli su mu napravile krug do Akvileje, Parentiuma, Tarsatike i smjestile se u njegovoj blatnjari u Rubnju kraj Ulije i Ognja koji je plazio tražeći miševe.
– Ne znaš? Jasno da ne znaš. Sreća za tebe što ja znam. Poći ćeš na put.
– Put? Kamo na put?
– Za početak u Salonu. Odmah da ti kažem, put je važan kao i odredište. Prenijet ćeš sve što saznaš. Kolko ih je, kamo se kreću, u kakvom je stanju vojska, koga se može potkupit od glavešina. Proći ćeš cijeli Ilirik ako treba. Sve sam dogovorio s Barbinom. On će ti dat pratnju da ne upadaš u oči.
– Ko? Ko di se kreće?
– Ne pretvaraj se da si otrgnut sa sise. Slušao si razgovor između mene i Barbina dok smo se toćali u izvoru.
Krum je vidio sebe kako hoda po livadi dok uz rubove šume s lijeve i desne strane stoje rimski legionari, Batonovi Dezidijati i Bastijini pljačkaši nabacujući se sulicama preko njegove glave.
– Nećeš me zaštititi ako odbijem?
– Ne možeš odbiti Krume. I ovako sam ti jedva spasio glavu. Onaj Versusov bradonja, Nubijac, uporan je ko mazga i zna pronaći čovjeka. A ti… ako dobro obaviš posao postoji prilika da zaradimo. Vratit ćeš dugove, a… nešto će ti i ostati. Za novi početak. Barem negdje di te ne znaju.
Kad već nosim glavu pod miškom da bar znam zašto. Ako mu je za vjerovat. Promijenio se, sad je Manije Enije. Hih… Manije Enije. Iz roda Prcinih. Manije Enije zvani Prco.
– I što trebam? Mislim kada?
– Imaš pečatnjak, koji ćeš skrivat da ti ga ne nađu, njime ćeš potvrdit ko si. Ideš u Salonu. Tamo ćeš dobit nove upute od čovjeka koji je tamo. Samo s njim ćeš pričat. I zaveži jezik putem! Samo šuti i slušaj! Nemoj se pouzdat u pratnju. Barbin hoda s obje strane potoka, rastežemo ga i mi i onaj njegov Bastija i Baton… i ko zna ko još.
– Kad moram krenuti?
– Sad. U Ad Finesu je sve spremno. Uzmi prnje i kreni!
– Ad finesu? Gdje je Ad fines?
– Rubanj. Od sad se zove Ad fines. I skini tu tuniku, nakit sa sebe. Barbin će ti dat tunike da ne upadaš u oči ko zec na snijegu. I… još nešto.
Manije Enije se okrenuo centurionu koji je sjedio s njegove desne strane.
– Odi po Bibula! Je li ovdje ili šeta okolo?
Centurion je samo kimnuo glavom i izašao iz prostorije grubo počešavši stražnji dio desnog bedra.
Ubrzo se u prostoriju vratio u društvu mladića u jednostavnoj žutoj tunici. Mladić je imao nisko čelo i neobrijane dlake ispod očiju koje su zajedno s obrvama činile neprekidnu crtu od jedne do druge jagodice. Da ga je bilo obući u markomansko krzno izgledao bi kao netko tko dobro straši divljač pri lovu tjerajući je na čistac pravim lovcima.
– Krume upoznaj Anija Bibula! Čekat će te se u Saloni. Ko prije stigne. Od Salone idete zajedno. Dobit ćeš nove zadatke i putem ćeš mu ispričati što si doživio. Bibulu razveži jezik. Ispričat ćeš mu svaki detalj.
Mladić je odlučio pokazati da ima i grub glas sličan svom grubom izgledu.
– Zanima me sve. Što kuhaju, što jedu, uzgajaju, koje biljke skupljaju i zašto. Pa onda njihova naselja, kuće, od čega su krovovi, kojim se bogovima klanjaju. Kako se odnose prema ženama. Obraćaj pažnju na sitne stvari koje te inače ne zanimaju.
– Dovest ću ti Garu tu iz Rubnja. Na njegovoj tuniki možeš vidjet šta jedu. Sve možeš od njega saznat.
– O Kolapijanima i znamo sve. Zanimaju nas Japodi, manje Oserijati, ali Breuci, a posebno Desidijati, Dalmati… i o Pirustima se malo zna. Ti ćeš sve to proći. Ponavljam, zanima me život običnih ljudi. To je lagan dio posla. Ostalo ćeš saznati u Saloni. Barbin će ti dati njegove zadatke. Izvrši ih, sve je dogovoreno sa mnom. Ajde sad i sretno! Trebat će ti Fortuna nad glavom.
Sadržaj
DugPizdina
Kroz uši magarca
Skela
Na čelu kolone
Pogled lutalica
Rubanj
Dolaze trgovci
Trgovac i svećenica
Dane
Potpis na trbuhu
Kod Prcinih
Pod tunikom Rima
U toploj vodi se smežuraju prsti
Dok prska voda
Oganj
Lov
Vijeće
Garin otac Mirta
Orao što liči na kokoš
Stupica
U čast Vidasu i Tani
Sprema se ustanak
Ulov
Pijesak u pogači
Brat
Zivka
Ni govna se ne ostavljaju
Manije Enije
Kad snijeg zabijeli
Ad fines
Nož zakovan u koricama
Dane priča
Ulija i Tira
Žene ne nose bradu
Kraj mlina
Pjesme se pjevaju kraj gomile
Jela i konak
Tu je Živa procurila
Susret s Batonom
Okus brabonjaka
Smiješak u marami
Čemu služi korijen?
Grašak pod zubom
Sirotinja ne zna za bolje
Salona
Najveće na dno
Opsada
Nazad na sjever
Vratit ću je Bindu
Kobi
Perunika i med
Vijeće
Zubi u drvetu
Dobročinitelj
Rudnici
Poruka iz Siscije
Sniježi, rodio se sin
Zlato, srebro i željezo
Puh
Rudnik zlata
Od livade, šuma
Vijesti
Baka
Sin
Bijeli grad
Starac u gradu
Bol u leđima
Glava divlje životinje
Bastija
Po starinski
Komadi srebra ko konjska govna
Izvor tople vode
Bastija u bijelom gradu
Potjera
Hrana za ptice
Stotina konjanika
Neke su za porod, a neke su za srce
Izdajice
Okus trnjine
Na krčevini raste mlada trava
Ima li vijesti
Požar je velika vatra
Baton o Bastiji
Zid u drači
Vidas
Vuci drva
Tarnije
Zima
Ovdje će uvijek nedostajati muških
Što znače znakovi
Bijeg preko vode
Među Breucima
Osinje gnijezdo
Kroz drvenu rešetku
Baton protiv Batona
Ječam u stupi
Grašak za pod zub
Rubanj
Gvozdena gora
Ajmo u rajevinu
Zbjeg
Još se puši
Zima
Svinja
Ravnica
Močvara
Možemo prehodati
Jela i Dane
Istjerivanje lisice
Grad
Vojna tajna
Ilirik
Topli izvor
Impresum