Ilirik | Mladen Blažević

BIJELI GRAD

 

Krum je cijelu zimu proveo s bakom na planini. Nekoliko je puta pomišljao krenuti, ali baka ga je svaki put odgovorila. Govorila mu je u jedno uho, a snijeg i hladan vjetar šaptali su u drugo. Snijeg bi zapao, pa slegnuo, zatim bi ga topao vjetar pomiješan s kišom površinski otopio, a juto nakon toga sjeverni vjetar zamrznuo. Onda bi ponovno pao. I tako nekoliko puta. Tako nataložen u nekoliko slojeva u ovim je planinama mogao potrajati dok se u dolinama sve ne zazeleni. Krum to nije mogao čekati. Saznavši kuda krenuti da bi pronašao put do Rubnja spuštao se prema sjeveru praveći u snijegu plitke rupe oštrih bridova. Zapustio je tijelo tokom zime. Baka ga je dobro hranila, a on jedva da je izlazio iz kuće. Izašao bi nahraniti blago, ili mu odnijeti otopljeni snijeg, ali samo kad bi uspio preduhitriti staricu. Za nekoliko lijepih sunčanih dana otišao je u lov pronašavši kod bake u kući luk i nekoliko strijela, ali nije vidio ništa osim zečijih tragova. I divlje životinje su zimu provodile niže u šumama bukve i graba. Spuštajući se nizbrdo tek je poslijepodne dolje u dolini ugledao granicu snijega. Prespavao je u jednoj bunji koju je pronašao uz put. Jedva je zapaio vatru, ali na brdašcima iznad riječne doline i nije bilo tako hladno. Sutra je sišao u usku kotlinu kroz koju je tekla rijeka duž koje se pružao solidan put. Krenuo je uzvodno, kako ga je baka uputila. Nakon nekoliko milja kotlina se naglo raširila i s desne strane na uzvisini smještenoj uz njen rub nalazio se grad. Izgledao je kao da je ovo mjesto rat zaobišao. Vrvjelo je životom. Već izvan zidina se čuo žamor. Bilo je kasno poslijepodne i stanovnici su već završili dnevne poslove. Kad je ušao u grad iznenadio se njegovom bijelinom. Kuće su uglavnom bile učinjene od kamena, s kamenim pločama na krovovima, a one koje su bile zaljepljene glinom bile su premazane vapnom pa su se i one bijelile. Jedan mu je prolaznik rukom pokazao gdje da ostavi konja. Konjušar ga je pogledao kao da procjenjuje da li bi mogao zaraditi, ili se uzalud digao iz svog ležaja.

– Huuu… skupo prijatelju! Platit ću ti kad prodam nešto, ionako je konj kod tebe. Ima li ovdje kakva krčma?

– Imaš tamo iza one pojate. Idem i ja s tobom, osušilo mi se grlo.

U krčmi je prodao jednu od posljednjih kopči i dobio za nju pravo da prenoći i s konjušarom pije dok se ne sruše.

– A ti si Mezej, Japod… što li?

– Kolapijan.

Krum je odlučio prešutjeti svoje rimsko djetinjstvo. Pio je vino. Nakon što ga dugo vremena nije ni okusio sad je samo klizilo niz grlo, crvenilo uši i odvezivalo jezik.

 

* * *

Probudio se ležeći na leđima na drvenom podu u velikoj prostoriji mokar od vode.

– Ajde sad ti nama reci kako se zove taj tvoj brat?

Krum je pokušao dovesti u sjećanje kako je završio jučerašnji dan. Sjetio se krčme, slatkog vina i iskešenog konjušarevog lica.

– Jesi čuo ti što sam te pito?

Dobio je udarac nogom u slabine, a sa strane se dugokosi bradonja spremao zadati još jedan udarac. Pitanja je postavljao drugi bradonja koji se sad nadvio nad njim.

– Pusti ga! Reći će on nama sve. Malo smo ga naglo probudili… he, he… vidi neko mu uho odgrizo!

Krum se podigao na laktove i zatim sjeo. Glavobolja se natjecala s bolom u slabinama.

– Kako ti se zove brat? Pito sam te nešto?

Bradonja sa strane je ponovno zamahnuo. Oči su mu duboko upadale u očne duplje i nije se moglo vidjeti koje su boje.

– Kavran.

Krum je ispružio ruku pokušavši zaustaviti udarac, ali ga je sad uz predio oko slabine boljela i ruka.

– Kakvo je to ime? Sinoć si reko da je rimski zapovjednik?

Drugi bradonja ga je sad udario nogom u leđa.

– Aaa… je, zapovjednik je. Zvao se Kavran. Sad ga zovu Manije Enije.

– Nikad čuo. Zapovjednik garnizona u Segestiki?

– Da.

Krum se sjedeći unatraške pomicao prema zidu prostorije da zaštiti leđa.

– Ej, čekaj,di ćeš? Nećemo ti mi ništa samo nam lijepo ispričaj. Ajde pusti ga Mane! Sve će on ispričati.

Krum se leđima naslonio na zid provjeravajući rukom da li mu je slomljeno koje rebro.

– Manije Enije kažeš. Sad nam reci di su ti rudnici i di je ostatak družine? Zapravo sve nam ispričaj ispočetka. Dio koga jebeš, kome radiš djecu preskoči! To nas ne zanima.

Krum je proklinjao vino. Bilo mu je jasno da je sinoć u društvu konjušara ispričao daleko više nego je smio. Počeo je priču od svog dolaska u Rubanj. Kad je pokušao preskočiti važniji dio ispitivač bi mu postavio podpitanje popraćeno Maninim udarcem noge.

X

Sadržaj

Dug
Pizdina
Kroz uši magarca
Skela
Na čelu kolone
Pogled lutalica
Rubanj
Dolaze trgovci
Trgovac i svećenica
Dane
Potpis na trbuhu
Kod Prcinih
Pod tunikom Rima
U toploj vodi se smežuraju prsti
Dok prska voda
Oganj
Lov
Vijeće
Garin otac Mirta
Orao što liči na kokoš
Stupica
U čast Vidasu i Tani
Sprema se ustanak
Ulov
Pijesak u pogači
Brat
Zivka
Ni govna se ne ostavljaju
Manije Enije
Kad snijeg zabijeli
Ad fines
Nož zakovan u koricama
Dane priča
Ulija i Tira
Žene ne nose bradu
Kraj mlina
Pjesme se pjevaju kraj gomile
Jela i konak
Tu je Živa procurila
Susret s Batonom
Okus brabonjaka
Smiješak u marami
Čemu služi korijen?
Grašak pod zubom
Sirotinja ne zna za bolje
Salona
Najveće na dno
Opsada
Nazad na sjever
Vratit ću je Bindu
Kobi
Perunika i med
Vijeće
Zubi u drvetu
Dobročinitelj
Rudnici
Poruka iz Siscije
Sniježi, rodio se sin
Zlato, srebro i željezo
Puh
Rudnik zlata
Od livade, šuma
Vijesti
Baka
Sin
Bijeli grad
Starac u gradu
Bol u leđima
Glava divlje životinje
Bastija
Po starinski
Komadi srebra ko konjska govna
Izvor tople vode
Bastija u bijelom gradu
Potjera
Hrana za ptice
Stotina konjanika
Neke su za porod, a neke su za srce
Izdajice
Okus trnjine
Na krčevini raste mlada trava
Ima li vijesti
Požar je velika vatra
Baton o Bastiji
Zid u drači
Vidas
Vuci drva
Tarnije
Zima
Ovdje će uvijek nedostajati muških
Što znače znakovi
Bijeg preko vode
Među Breucima
Osinje gnijezdo
Kroz drvenu rešetku
Baton protiv Batona
Ječam u stupi
Grašak za pod zub
Rubanj
Gvozdena gora
Ajmo u rajevinu
Zbjeg
Još se puši
Zima
Svinja
Ravnica
Močvara
Možemo prehodati
Jela i Dane
Istjerivanje lisice
Grad
Vojna tajna
Ilirik
Topli izvor


Impresum