Ilirik | Mladen Blažević

DOLAZE TRGOVCI

 

– Bijeli dim iz pravca Perne! Dolaze trgovci! Više od prstiju ruku! I žene! Jer je bijeli dim iz pravca Perne… izgleda trgovci s kolima… pa je zato bijeli dim iz pravca Perne!

– Ostaje neko?

– Ne znam, tek dolaze u dolinu… trgovci… Bijeli je dim iz pravca Perne!

– Javi kad saznaš.

Pruna je uvijek iznova ispraćala svog mlađeg brata s pogledom razočaranog ribiča, kojem je sa sulice pala štuka dugačka kao keltski mač. Njen je Dane, kojeg je toliko puta do sad zaštitila od zasluženih kazni, već morao doći pameti. Nešto s njim nije bilo u redu. Uostalom svi su zdravi trinaestogodišnjaci već morali s očevima goniti stoku za boljom ispašom, loviti po šumama Gvozdene gore, ili mamiti neke od svećenica pomoćnica u šumarak iza jezera. A Dane se uvijek motao tu oko nje. I nije ona za to bila kriva. Tjerala ga je da s Barbinom odlazi u lov. Obojica bi pri tom gledali u zemlju kao da im se pred opancima nalazi nešto jako zanimljivo. Kasnije bi morala trpjeti Barbinovo potmulo brundanje i Danino piskutavo ispričavanje. Izašla je iz svoje kolibe i pogledala preko jezerca prema ulazu u dolinu. Kolona je skretala s desne strane jezera, što je značilo da nastavlja put prema Segestiki. No jedna su se kola s tri prilike odvajala prema naselju.

Dvoje putnika. Mora da su trgovci. I dosadni Garo. Lovi ih za smještaj kod sebe, ne bi li što ušićario. A neka, ajde! Neka neko svrati kod nas i kad nisu svetkovine. Došli prodat kakvu fibulu i… smočit guzicu u toplom jezeru. Ostavit će nama svoje prljavštine sa zapada. Možda prespavat. Ovdje ionako dolaze samo da bi prodavali, ili kupili sireve i kože. Za šačicu bakrenjaka. A naši… Ko da ih je Vidas pogledao za zime. Što nedostaje našim fibulama? Kurija od jantara napravi lik koji želiš. Koju slavu imaš, Vidas, Tana, Silvan, Bind… Njemu je sve jednako od ruke. Eee da… Sve je lijepo što dolazi iz Rima, a naše ništa ne valja. Pleme se prepolovilo, mladost nam… Odoše svi u gradove. Muški u rimsku vojsku. Ostavljaju kosti negdje… Za što? Veteransku penziju? Ko doživi. A cure, podaju se za novac, za sestercije… za sitnež. Umjesto da se daruju, da ugoste goste. Svetogrđe!

Pruna je gledala Garu kako hoda unatraške i kao da nešto važno govori pridošlicama. Hodali su prema njegovoj kolibi.

– Trgovačka karavana… Dvoje će ostat. Bit će kod Gare. Trgovci su iz Tarsatike.

– Znam da su trgovci Dane, to sam vidjela i sama. Što prodaju ovo dvoje?

– Ne znam, nisam pitao.

– Pa pitaj! I reci da me zanimaju fibule, kakve ima… I… Daneee!

Dane je već trčao prema Garinoj kolibi. Okrenuvši se naglo na njen uzvik, umalo je pao na leđa.

– Neka dođe ovamo kad sunce krene prema Gvozdenoj gori.

Dane je ponovno trčao, sretan što je dobio tako puno zaduženja.

Pruna je odšetala do svetišta uz jezero. Koliba se na prvi pogled nije razlikovala od ostalih, samo joj je pročelje bilo prekriveno vijencima bosiljka. Prišla je do Vidasovog kipa u sredini prostorije. Veliki drveni kumir držao je u desnoj ruci bikov rog ispunjen vinom. Provjerila je razinu tekućine. Nije se promijenila. Nije se ni ukiselila.

Ista razina, nema kvarenja. Nije ni čudo kad stavljamo vino. Nekad je bilo… barč… e da… Moja je baka stavljala barč. Brao se medvjeđi dlan, kidale se peteljke baš u pravo vrijeme. Kad otpusti. Pa u posudu i dvadeset dana da provri. Sam od sebe otpusti ono božje. To je bilo piće za Vidasa. A sad i on pije vino. Iz Histrije ili… Svejedno. Razina je uvijek ista. Neće se rog počet sušit, ne. Neće bit suše, bit će bogata žetva. Sve znamo unaprijed. Lažemo i sebe i Vidasa i… To su nam donijeli ti Rimljani. Laž. Sve će bit lijepo. Krave pune mlijeka, vreće pune žita. Vjetar iza šume neće kotit one crve u sirevima, vukovi će… neće nama krast ovce. Klat će tamo, plemenima preko rijeke. I djeca će se rađat ko žabe u jezeru.

Izmrmljala je molitvu kao da obavlja nešto mrsko. Činilo joj se da je Vidasu ionako bilo svejedno. Njemu vino nije smetalo. Još je imao onaj zadovoljan pogled ispred sebe. Pruna nije znala je li to zbog vina, ili jednostavno nije mario. Pio je što su mu točili.

X

Sadržaj

Dug
Pizdina
Kroz uši magarca
Skela
Na čelu kolone
Pogled lutalica
Rubanj
Dolaze trgovci
Trgovac i svećenica
Dane
Potpis na trbuhu
Kod Prcinih
Pod tunikom Rima
U toploj vodi se smežuraju prsti
Dok prska voda
Oganj
Lov
Vijeće
Garin otac Mirta
Orao što liči na kokoš
Stupica
U čast Vidasu i Tani
Sprema se ustanak
Ulov
Pijesak u pogači
Brat
Zivka
Ni govna se ne ostavljaju
Manije Enije
Kad snijeg zabijeli
Ad fines
Nož zakovan u koricama
Dane priča
Ulija i Tira
Žene ne nose bradu
Kraj mlina
Pjesme se pjevaju kraj gomile
Jela i konak
Tu je Živa procurila
Susret s Batonom
Okus brabonjaka
Smiješak u marami
Čemu služi korijen?
Grašak pod zubom
Sirotinja ne zna za bolje
Salona
Najveće na dno
Opsada
Nazad na sjever
Vratit ću je Bindu
Kobi
Perunika i med
Vijeće
Zubi u drvetu
Dobročinitelj
Rudnici
Poruka iz Siscije
Sniježi, rodio se sin
Zlato, srebro i željezo
Puh
Rudnik zlata
Od livade, šuma
Vijesti
Baka
Sin
Bijeli grad
Starac u gradu
Bol u leđima
Glava divlje životinje
Bastija
Po starinski
Komadi srebra ko konjska govna
Izvor tople vode
Bastija u bijelom gradu
Potjera
Hrana za ptice
Stotina konjanika
Neke su za porod, a neke su za srce
Izdajice
Okus trnjine
Na krčevini raste mlada trava
Ima li vijesti
Požar je velika vatra
Baton o Bastiji
Zid u drači
Vidas
Vuci drva
Tarnije
Zima
Ovdje će uvijek nedostajati muških
Što znače znakovi
Bijeg preko vode
Među Breucima
Osinje gnijezdo
Kroz drvenu rešetku
Baton protiv Batona
Ječam u stupi
Grašak za pod zub
Rubanj
Gvozdena gora
Ajmo u rajevinu
Zbjeg
Još se puši
Zima
Svinja
Ravnica
Močvara
Možemo prehodati
Jela i Dane
Istjerivanje lisice
Grad
Vojna tajna
Ilirik
Topli izvor


Impresum