Ilirik | Mladen Blažević
GARIN OTAC MIRTA
Garin otac, stari Mirta, često je obilazio Krumovo dvorište. Krumova koliba bila je nekad njegova. U njoj se rodio. Često joj je u međuvremenu mijenjana slama na krovu, a i blato se iznova lijepilo. Nikad nije zavolio onu koju je Garo napravio. Višu, prostraniju i smještenu odmah pored puta. Kad je sagrađena, isprva se nije ni preselio. Ostao je neko vrijeme tugujući za svojom davno umrlom ženom Umom. Onda se počela bližiti zima. Trebalo je skupiti drva za ogrjev, trebalo je održavati ognjište, trebalo je kuhati, a on je volio lutati šumom i pratiti putove divljih životinja. Mirta nije lovio. Bio je nevješt s lukom i strijelom, kao i Krum. Kad je bio mlađi, nekad je znao postavljati zamke, ali ni u tome nije bio naročito umješan. Mogao je dugo gledati kako netko radi, ništa ne govoreći. Od kad se Krum doselio, često je bio njegova druga dva oka. Kad bi progovorio, Krum bi obično počeo čupkati svoju desnu obrvu i lupkati prednjim dijelom sandale po tlu.
Jedno je jutro dok je Krum mladom vrbom vezivao poprečne kolce na dva dugačka i tanka johina debla, ne bi li napravio ljestve, Mirta došao sa svojim unukom Verom. Vero je bio mršav desetogodišnjak bez srama i s mišjim pogledom svoga oca Gare. Krum je odlučio prekinuti Mirtinu šutnju i ne dozvoliti da ovaj smisli rečenicu kojom će mu se na kraju posla posrati na trud.
– Nije te bilo jučer dok sam gulio kolce i namakao vrbino šiblje?
Mirta je na trenutak ostao zbunjen.
– Bio sam u šumi. Malo, da vidim šta radi divljač.
– Lovio?
– Ma ne, di ću ja. Ja sam za pod humak.
– Pa šta si onda, brao gljive?
– Ma ne, prohodam po putovima životinja. Volim znat šta ima u šumi.
– Pratiš tragove? Znaš pratit tragove?
– Iss… znam gdje se kad koji vepar posro.
– A jebem ti stado… šališ se? Bi mi pokazao?
– Što da ti pokažem? Joj, nemoj Krume ostavi se luka i strijele, netko će poginuti.
– Ma ne, ti mi pokažeš kuda hodaju… svinje je li i zajedno napravimo stupice. Poslije dijelimo ulov. Pola-pola.
– Nisam ti ja više za stupic…
– Ja ću radit šta treba, ništa ti ne brini. Sve ću ja smislit i napravit. Ali šutimo! Neće mi se više Prcini smijat što sam Tuljinovom malom ubio psa.
Sadržaj
DugPizdina
Kroz uši magarca
Skela
Na čelu kolone
Pogled lutalica
Rubanj
Dolaze trgovci
Trgovac i svećenica
Dane
Potpis na trbuhu
Kod Prcinih
Pod tunikom Rima
U toploj vodi se smežuraju prsti
Dok prska voda
Oganj
Lov
Vijeće
Garin otac Mirta
Orao što liči na kokoš
Stupica
U čast Vidasu i Tani
Sprema se ustanak
Ulov
Pijesak u pogači
Brat
Zivka
Ni govna se ne ostavljaju
Manije Enije
Kad snijeg zabijeli
Ad fines
Nož zakovan u koricama
Dane priča
Ulija i Tira
Žene ne nose bradu
Kraj mlina
Pjesme se pjevaju kraj gomile
Jela i konak
Tu je Živa procurila
Susret s Batonom
Okus brabonjaka
Smiješak u marami
Čemu služi korijen?
Grašak pod zubom
Sirotinja ne zna za bolje
Salona
Najveće na dno
Opsada
Nazad na sjever
Vratit ću je Bindu
Kobi
Perunika i med
Vijeće
Zubi u drvetu
Dobročinitelj
Rudnici
Poruka iz Siscije
Sniježi, rodio se sin
Zlato, srebro i željezo
Puh
Rudnik zlata
Od livade, šuma
Vijesti
Baka
Sin
Bijeli grad
Starac u gradu
Bol u leđima
Glava divlje životinje
Bastija
Po starinski
Komadi srebra ko konjska govna
Izvor tople vode
Bastija u bijelom gradu
Potjera
Hrana za ptice
Stotina konjanika
Neke su za porod, a neke su za srce
Izdajice
Okus trnjine
Na krčevini raste mlada trava
Ima li vijesti
Požar je velika vatra
Baton o Bastiji
Zid u drači
Vidas
Vuci drva
Tarnije
Zima
Ovdje će uvijek nedostajati muških
Što znače znakovi
Bijeg preko vode
Među Breucima
Osinje gnijezdo
Kroz drvenu rešetku
Baton protiv Batona
Ječam u stupi
Grašak za pod zub
Rubanj
Gvozdena gora
Ajmo u rajevinu
Zbjeg
Još se puši
Zima
Svinja
Ravnica
Močvara
Možemo prehodati
Jela i Dane
Istjerivanje lisice
Grad
Vojna tajna
Ilirik
Topli izvor
Impresum